subota, 27.11.2004.


442 do Beograda


O koncertu Bajage u Zagrebu govorilo se tjednima prije nego je i dotični beograđanin konačno stigao u naše krajeve. Svi su imali neko svoje mišljenje (mnogi, nažalost, negativno) i odvijale su se bezbrojne polemike oko toga nije li bezobzirno, prema onima koji su na vlastitoj koži doživjeli ovaj rat, tako brzo dovoditi "ljude s one strane" da nas zabavljaju. Još je jednom pokrenuto pitanje nacionalizma i ozbiljnosti shvaćanja cijele stvari.

Što se mene osobno tiče, muzičare slušam radi njihovih pjesama, a ne radi zemlje iz koje dolaze. I, nečiji (rekoše mi) "sumljivi politički stavovi" mogu me eventualno odbiti od druženja s tom osobom, ali ne i od priznavanja onoga što smatram da je napravio vrijedno spomena. Kao što će, najvjerojatnije, svi ipak pogledati film sa nekim glumcem koji, u privatnom životu, recimo tuče svoju ženu. Ne treba brkati kruške i jabuke.

Da ne duljim-prisustvovala sam spomenutom koncertu. Doduše, ne zato jer sam Bajagin fanatik (više preferiram Balaševića), nego zato jer sam dobila kartu. Da sam tada malo praktičnije razmišljala, puno bi isplativije bilo da sam je prodala. Naime, lik ne samo da je napunio dvoranu, nego je, ktome, i velik broj obožavatelja izvisio. Preprodavači su zacjelo veselo trljali prste brojeći večernju zaradu, koja je iznosila i do 200 kn po karti, a i unatoč tome, nekolicina nadobudnih je, još i nakon samog početka koncerta, uporno jurila oko Doma sportova u potrazi za nekom "dušom koja je odustala u zadnji čas"!
Očigledan dokaz kako se publika već poželjela nekih izvođača za koje je bila zakinuta sve ove godine, a (sudeći po niti jednom incidentu) i kako je naš narod postao manje neprijateljski raspoložen prema istočnim susjedima.

Uglavnom (kako to već biva): ugodna atmosfera, publika koja većinom zna sve riječi, velika gužva za wc/pivo,..., i moja euforija spoznajom da neke pjesme koje volim, a nisam im znala izvođača-pjeva on.

Zadnji je dio koncerta, svakih 15 minuta, inicirao "zvanje na bis", što je, nakon četvrtog (ako se ne varam) puta, već postalo malko smješno. Premda ne volim ego-tripere, opravdat ću mu to kao moguću "nesigurnost kako će biti prihvaćen od publike" i "neodlučnost koliko bi koncert trebao trajati". Možda ona teorija: "dokle god ga zovu natrag-dobro je." :)

A, onda je slijedilo čekanje tramvaja...
- 00:09 - Komentari (5) - Crno na bijelo




<< Arhiva >>

< studeni, 2004 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Mailovi dobrodošli na:
::runaways@net.hr::

Meni najdraži...

::bLuE
::pTiCa TrKaČiCa
::jOe PeLLeNa
::zRiNe
::uNeMpLoYeD
::mEgI
::tRaPuLa
::LeB
::PrOkLeTi
::CyBeRgIrL
::sUpErMiKI
::hElPbLoG
::nOiSyD
::LiFeThInGS
::tRiNaEsTi

Linkovi

::Blog.hr
::Forum.hr
::Monitor.hr

Odvojeno

Savršena žena

Po čitave dane i noći trudim se da dobro izgledam,
da budem zdrava i pametna.
I da me obožavaju.
I da budem zadovoljna.
I hrabra.
I načitana.
I savršena domaćica.
I fantastična u krevetu.
I da govorim strane jezike.
I da se bavim sportom.
I da poznajem umjetnost...

Hoće li me, molim vas, netko zaustaviti?

. . .

My attitude is, if something is beyond your control, there`s no point worrying about it. And if you can do something about it, then there`s still nothing to worry about.

. . .

Koliko nam je poznato, dosad je na našoj planeti živjelo približno deset i pol milijardi ljudi. Samo nekoliko je živjelo tako, da se njihovih života sjećamo. Nekoliko muškaraca i žena su bili toliko učinkoviti, da su vlastitom snagom pogurali čovječanstvo korak dalje. Ako je stvarno svatko od tih deset i pol milijardi imao potencijal da učini isto, tada je povijest tragična.

. . .

Zamislite trkaćeg konja koji stigne prvi u utrci i zaradi 50 tisuća nečega...Drugi, u toj istoj utrci, dobije, recimo, 25 tisuća. To je upola manji izos. Iako on nije trčao upola sporije. Pobjednik ga je prestigao za pola njuške.
Tako je to i u životu izvan hipodroma. Ne moramo ulagati dvostruko više napora da bismo značajno popravili svoj dnevni plasman. Moramo biti samo za njušku ispred mjesta na kojem smo danas.

. . .

Ponekad dobiješ što želiš.
Ponekad dobiješ što trebaš.
Ponekad dobiješ što dobiješ.

. . .

Bog je stvorio svijet za šest dana. Odmarao se sedmi dan.
Osmog dana počeo je odgovarati na prigovore.

. . .


Neke žene kažu da su svi muškarci isti.
Nije li to malo previše iskustva?

. . .

Kad držim predavanje, podnosim da ljudi povremeno gledaju u svoje satove, ali ne podnosim kad ih dižu do ušiju da provjere da li su pokvareni.

. . .

The first half of our life is ruined by our parents, and the second half by our children.
(C.Darrow)

. . .

Zapišem sve što želim zapamtiti. Tako, umjesto da gubim vrijeme pokušavajući se sjetiti što sam zapisala, trošim vrijeme tražeći papir na koji sam to zapisala. ;)

. . .

Život je gomila stvari koje si namjeravao napraviti jučer.

. . .

Ključ životnog napretka leži u formuli: osam sati rada i osam sati spavanja.
Valja pritom nastojati da to ne bude istih osam sati.