|
|
Biseri i o biserima
srijeda, 21.06.2006.
Što radimo?
Pitaju mnogi što sada radimo. Pa ovako srednjoškolke treniraju svaki dan. Dio njih sa mnom i Cvekicom, a dio s trenerom Franjićem. Odnosno u njegovoj su ekipi sve srednjoškolke, ili one koje su završile 8. razred. Sve one treniraju svaki dan. Ispravljaju tehničke nedostatke, neke stvari dotjeruju. Lakmusa tako malo više tjeramo da prima servis, Lilju učimo da servira, Birmilicu i Draganu mučimo s prijemom jer će one u borbu za poziciju libera u 1b ligi. Da, dobro ste zaključili. Najboljeg našeg libera više nema sa svojom ekipom. Danko izgleda sa svojih 18 godina više nema želje, želi se provoditi, izlaziti i živjeti. Više sam puta govorio da ne treba pretjerivati s treniranjem u osnovnoj školi jer prirodno da nakon 10 godina treniranja dolazi do zasičenja. No, što je, tu je. S Ivom više ni neznam što je. Lijepo mi je poručila da ju ne zovem. OK. Sanja, Kikica i Dolar tešu svoje dizanje. Malo više leđa nego inače, pa i penale zbog srednjaka, a ako nisu skužile malo više i pucaju. Nisam baš ni siguran da neću igrati 6:2. No, u svakom slučaju sve tri su visoke i mogu pucati. Bojanu još taremo na cjelokupnoj tehnici. Od svega pomalo. Onako koliko stigne od fakultetskih obveza. A kada smo kod brucošica onda moram priznati da je vatra. I da im ne bi bio u koži. Od svih studentica Sanja najviše trenira, pa onda Bojana. Pčelica radi, polaže neke ispite, živcira se. I tu je uhvati 1, možda dva treninga u tjednu kao i Halle Bery. Više se sada bojim da su u ovih dva tjedna ne povrede jer prave pauze od po pet i šest dana. No, i tu pazim. Kikica dosta uspije doći. Uzme dva do tri dana, uhvati dobru ocjenu i evo je opet. Sven malo više puca nego što smo se i nadali u prošlosti, ali za vjerovati ako budemo pažljivi s njom (a i ona radi u HT, ide na jedan ispit svakih mjesec dana i redovito trenira i posjećuje svoju teretanu). I Birmilica je rastrzana između posla, faksa i treniranja. No, drži se osim što ju muči želudac. Ona kaže da zato što je gladna, a ja bi rekao da je to zbog nervoze. Cvekicu su potjerali iz Miholjca, pa je kod nas. I trener i igrač. No, sada je pucač. Viditi ćete vi da ona može i to! I nju boli želudac. Pa normalno kada se na njezinom studiju Njemačkog i Engleskog sada dere ko nikada. Inače, valja istaći da su Sanjica i Boki odlične i da samo što nisu stekle uvjet za upis u 2.godinu Elektrotehnike. Kikica razara na Ekonomskom. Isto je blizu uvjeta. A da znate kako je tek polovica lipnja. Halle Bery osim što je najljepša na Građevinskom faksu po pričama drugih, ne i nje, najbolja je i studentica tamo. Birmilica je tu negdje između 2. i 3. godine na Ekonomskom, a Sven ima samo još jedan ispit do diplome. Pčelica će zasigurno dati 1. godinu na studiju Hrvatskog j. i književnosti. Pa neka se drže. Uhvatitit ćemo mi još ono treninga što fali. A znate zašto? Pa cure baš i ne idu puno na more! Tu su tanke. Do desetog mjeseca ćemo stići sve napraviti. Pa i ne moramo baš biti maksimalni u prvim kolima, da ne bi izgorili kasnije. A znate tko je zvijer. Velika pčela. Velika Maja lapi i trenira izvrsno jer je dobila direktan upis na Elektrotehniku. Možda nije primjetila ali malo više radi na prijemu i smeču s krajeva. Zlu ne trebalo. Bricu koji je razmrdao treći razred ovoga ferija koristimo da još bolje prima servis, ali i da igra obranu. Vlatka pokušava upisivati Medicinu, trenira redovito i skače u blok na jednom treningu više nego li posljednjih tri mjeseca zajedno. Nažalost, ne možemo si dozvoliti da imamo mali fond igračica. LIga je dugačka, a imamo nekoliko cura koje uz igranje i rade i studiraju, dio njih na prirodnim fakultetima, a i ako bude koja povreda mora biti po onome "joj koliko nas ima". Nažalost, još je na poštedi Đasmin. Možda se malo boji što bi i ličilo na nju. Ali, i ona malo drhti jer se sprema za upis na faks. Na vrata ozbiljno kucaju i cure koje ćemo ove godine isforsirati u 2.ligi. Imena neću da ne bi napravio zbrku. Inače, Lekićka se uopće više ne javlja.
No, da se vratimo i na onaj veći dio kluba, a to su cure rođene 1988. i mlađe. Spremaju se za Igre mladih. Mlađe kadetkinje (buduće, 92. godište i mlađe) polako tešu četiri puta tjedno sa mnom svoju tehniku, a još 1 - 2 puta u svojim školama. Malo su zakazale one u školi odbojke. Dođe ih svega 5, 6 na trening. Mislim da su se roditelji umorili više od njih. I trenutno u klubu s najvećim pogonom u sjevernoj Hrvatskoj, s najvećim brojem ekipa u natjecanju, trenira se punom parom. To vam ovako izgleda. U 9.00 dio cura trenirao je s Fanjom i Bokijem u školi Retfali. U 10.00 mlađe kadetkinje su samnom i Cvekicom radile u Štarku. Pa su od 10.30 u Beciću bile s Frnjom drugoligašice, a od 12 opet s njim trećeligašice. Pa su od 18 sati samnom radile najmlađe. Njih pet djevojčica iz škole odbojke prve servise odrađivale su u Filipovićki. I na kraju od 20.30 do 22.30 u Truhelki su bile opet sa mnom najstarije.  
P.S. Od sillnih treninga stigao sam i na jedan fiš paprikaš u školi Becić
|
petak, 09.06.2006.
Čini se - nikada više ista ekipa
Staro pravilo se potvrđuje! Pobjedničku ekipu nikada nije moguće zadržati i za naredno razdoblje. Ima nekoliko verzija ponašanja. Dio je razočaran, iz subjektivnih a vjerojatno djelom i objektivnih razloga, što do kraja nisu sudjelovali u trogodišnjem pokušaju ulaska u 1b ligu. To procjenjujem jer se uglavnom njima događa da imaju teške upale, da moraju toliko puno učiti da ne mogu doći niti na jedan trening tjedno, da imaju nekakve bolove. Oni se uglavnom ne javljaju, ne odgovaraju na pozive i slično. Opet nemaju novaca na mobitelima. Basta je već napustila, iako još papire nismo rješili, ekipu i trenira s Donjim Miholjcem. Marijeta je i došla na drugi dio prvenstva i cilj je bio uz pomoć nje ostvariti ulaz u 1b ligu što smo i napravili. Ali, jedno moram priznati. Teška je. Psuje na treningu. Viče. Udara loptu nogom. Ali, ljudi moji ona dođe na trening. Održi svima slovo iz borbenosti i zalaganja. Jednostavno kada je na treningu ona ga odradi 300 posto i vidiš da jednostavno voli tu loptu i tu igru. I sada kada ovi moji filozofi studirajući ne mogu izdvojiti u tjednu dva puta po dva sata za odbojku moram priznati da mi fali. I od nje nikada nećeš doživjeti da se ne javi na telefon, da ne odgovori na poruku i slično. Ako je napravila sranje. Reći će "Sorry, treneru napravila sam to i to i tako i tako" Neće lagati. Pitanje je samo koliko mi treneri i volimo takve istine. Moram istaći da Sanjica, velika Maja, Ljilja, Boki, vatrica, Kikica, Sven, Brico, Kuna i Pčelica treniraju. I Vlatka pomalo dođe. Danku treba odmora! Mislim da ona više i neće ozbiljno trenirati! No, i Kikica je napravila pauzu od 1,5 godina pa se vratila, Kuna od šest mjeseci, Slavica od 7 godina, Vatrica pet godina. Tko zna! Vidjeti će se. Đasmin ima problema s koljenima i krajnicima. No, lagani trening ipak ne bi škodio. Ovako se bojim da je ovo skoro mjesec dana pauze ipak previše za nju. Lakmus je napunio 18 godina. Pitam se da li joj trebam zamjerati što je javila "nema me do kraja škole. Moram učiti. Nisam do sada tražila, sada trebam". Ne bi smio zamjerati! Međutim isto se pitam gdje smo ako djevojka od 18 godina pauzira mjesec dana, pa će malo trenirati, pa otići na mjesec dana na more, pa će biti pauza u klubu od 20 dana. Malo mi to ne odgovara, ali ostaviti ću na njoj da se bori za to mjesto u 12 za 1b nakon takve pauze. Znam da joj treba još puno treninga, ali kada bi ona isto bila kao velika. Crvena leži kući, u gipsu, polomita. Usput mi je poručila da ju više ne zovem tako rano. Bilo je 9 ujutro. No, što ona zna što sam trebao. Možda me zvala razrednica da pita za one silne ispričnice. Možda mi je trebala neka pomoć. Možda sam samo htio da pitam "Kako si lutkice? Jel te boli?. Možda sam prolazio pored kuće pa htio nešto pokloniti. Moglo je biti sto razloga. Ona kaže " Ne zovi". Evo pred svima obečavam da ju više neću zvati. A što sam trebao. Što da sam trebao parkirati pred bolnicom a nisam imao gdje, a Ingu mi nije lako baš nositi. Trebao sam na par minuta ući unutra i bilo mi je primjerice najlakše ostaviti auto pred njenom kućom. Pa sam da joj javim da sam ključeve ostavio u autu i da sam odmah nazad. No, princezu neću više smetati u to doba, tako rano kako je rekla. Brico mi trenira. Igra. OK je. Vlatka ko vlatka. Pa i Halle Bery. Uče. Ponavljam da mi ipak nije jasno da se voli ta odbojka, a da se ne može zadovoljiti ovih dva, tri treninga tjedno. Pogrešno misle da treba trenirati samo u vrijeme natjecanja. Malo sutra. A što se događa. Prvih dva tjedna stizale su samo čestitke za ulazak. No, sada su tu i konkretne ponude. Mnoge djevojke bi probale u Retfali i 1b ligi. Za sada je jedna ponuda dojučerašnje igračice Vukovara. Pucač i primač. Visoka preko 180 cm. Pa je tu jedan srednjak i dva pucača iz Pivovare. Normalno razmišljaju da bi mogli na dvojnu odigrati i koju utakmicu a ne samo sjediti na klupi 1a lige. Tu je i jedan pucač, ali ponekad i dobar srednjak iz Vinkovaca, ali i pucač iz Broda. A ja za sada odbijam i razgovore s ljudima iz Uprava, te njihovim roditeljima. Znate zašto? Pa želim ta mjesta u toj ligi za svoje djevojke. A one teško i da se jave na telefon. Pa se debljaju kod kuće. Viđaju ih po gradu u svako doba. Pale cigaretu za cigaretom. Dolaze kući u vrijeme svitanja! Misle da ja to ne znam. Pa nisam lud. A i trener sam ženske ekipe. Čim neka nešto napravi, već njezina konkurentica nađe načina da ta bubica (često i lažna) dođe do trenera. Jedna mi igračica kaže da dam pauzu do 15.08. Zamislite ekipu starosti 18 do 21 godine a koja neće trenirati cijeli 6, 7 i pola osmog mjeseca. a onda će 25.8. opet početi frka s ispitma. I normalno da dođe još kakva bolest, pa teška menstrucija i slično. Pa kada se to zbroji dva tjedan pred početak prvenstva onda imaš mućak od ekipe. Vjerujte cure da to ne smijem dozvoliti. Pa makar ne imao više nikada istu ekipu i iste cure. Uostalom imam nekoliko sjajnih potencijala u mlađim ekipama. Za vrijeme dok neke cure ne treniraju i od njih bi se dalo napraviti igračice spremne za 1. ekipu. Par djevojaka sam doveo na tekmu s kadetskom ekipom Pivovare. Doveo sam ih tako da u velikoj dvorani ne bude ružno gledati ekipu od 7 djevojaka. Pa ipak sam sada nekakav prvoligaš. Za igru sam doveo Bokija, Ljilju, Vatricu, Kunu, Vlatku, Bricu i Tanju Lekić. A fino prođu zagrijavanje još s njima četiri djevojke 92. godište i jedna 93. Jednu, zove se Martina, stavio sam na servis i bilo je super. Pa sam ju onda stavio na pucača i nekoliko puta prošla pored bloka u kojem su bile Beta i Dunja. Pa sam dvije stavljao onako kada sam se vidio da bi mogli dobiti set jer ne bi bilo zgodno da cure odu na kadetsko a da su izgubile tekmu od ovavke zbrda zdola formirane ekipe Retfale. No, te cure što su malo ulazile samo dokazuju da ne trebam previše brinuti za budučnost.
|
|
|