Smješten je na pitomom proširenju rijeke Krke zvanom Carigradska draga. Podignut je na temeljima starijeg, eremitskog samostana, a u pisanim se dokumentima prvi put spominje 1402. godine kao zadužbina Jelene Šubić a po njemu je ovaj dio dobio ime Aranđelovac i jedno je od najvažnijih duhovnih središta pravoslavne Dalmatinske eparhije koja ima sjedište u Šibeniku.Uz njega se nalazi crkva sagrađena u bizantskom stilu, a u novije vrijeme izgrađena je velika zgrada bogoslovije. Ispod manastira nalaze se nedovoljno poznate grobnice koje nikad nisu bile dostupne posjetiteljima. Manastir posjeduje veliku i bogatu knjižnicu s mnogo povijesnih rukopisa, inkunabula i rijetkih knjiga.



Ove dvi beštije na livadi pored samostana privlače pogled brojnih turista.Da li su one kapital samostana ili pripadaju nekom drugom je neinteresantno a važno je da im je udobno,jednom u debeloj hladovini dok se drugi zabavlja udobno u prašini.



Pozdrav revanjem iz sveg glasa,iz dubine,beštija pozdravlja došljake i zahvaljuje se u ime samostana.
Red bi bio da se i za nju netko pomoli.

Povijest

Na prostoru Hrvatske prije dolaska Turaka nije bilo pravoslavaca, svi pisani dokumenti to dokazuju. Katolički samostani koji su preimenovani u manastire turske su vlasti dodijelile pravoslavnoj crkvi od strane turskih vlasti između 1513. i 1593. godine. Manastir Krka nastao je, kao katolički samostan, na mjestu gdje su se nalazile katakombe u kojima je prema predaji apostol Pavao propovijedao kršćanstvo u dolini rijeke Titius (stari naziv za Krku) u I. stoljeću poslije Krista. Da je manastir nekad bio katolički, ukazuje i zvonik u romaničkom stilu, što nije tipično za pravoslavne vjerske objekte. Pravoslavni samostan je sagrađen na temeljima rimokatoličkog samostana.
Redovnici ovog samostana su još u 17. stoljeću izjavljivali da "se priznaju Hrvatima i katolicima".Isti katolički redovnici su bili prisiljeni pobjeći pred turskim provalama i progonima. Sklonili su se u Zadru, gdje im je papa Inocent X. 1655. dao dvije crkve, koje su bile u vlasništvu franjevaca trećeredaca glagoljaša.U kasnijem ugovoru sa franjevcima, samostanski redovnici su izjavili da "žive u službi grčke Crkve staroga ilirskoga ili hrvatskoga jezika".
Katolički samostan su tijekom njegovog postojanja više puta spalili i uništili Turci.Međutim, paljenja i pustošenja građevine nisu ugasili samostan.

Arhitekturna svojstva.

Samostanska crkva posvećena je arhanđelu Mihovilu i sagrađena je na starijem rimokatoličkom samostanu. Zvonik je sagrađen u romaničkom stilu.Samostansko zdanje sastoji se od crkve, zvonika, blagovaonice sa sobama, kapele svetog Save, i novopodignute zgrade bogoslovije. Posvećenje temelja za zgradu bogoslovije izvršeno je na dan svetog arhanđela Mihovila 1985.. godine. U temelju nove zgrade uzidan je po kamen iz Pećke Patrijaršije, samostana Krke, Krupe, Dragovića (sve bivših katoličkih samostana) kao i dalmatinskih gradova: Šibenika, Benkovca i Zadra.
Uz svoju nesumnjivu duhovnu vrijednost, manastir raspolaže izuzetno bogatom riznicom i knjižnicom. U riznici se nalaze vrijedne ikone, crkveni predmeti (panagije, kandila, križevi, epitrahilj svetog Save), a od knjiga iz knjižnice najvrjednije su Mokropoljsko evanđelje pisano na pergameni i Oktoih izdan u tiskari Božidara Vukovića na Cetinju.