Danas je izašla vijest da se Greta Thunberg slikala za naslovnicu Vogue-a. Za neupućene, Vogue je časopis o modi, oko mode, ali i mnogo više. Ja bih rekla da ako ne izađeš u jednom od Vogue izdanja - ne značiš mnogo. Barem ne u svijetu filma, kulture, okrunjenih glava, no naravno i mode....

Ovdje moram napraviti kratak uvod - redovno pratim britansko izdanje Vogue-a već nekoliko godina, pa znam što pričam/pišem.

Da se vratimo na Greticu. Ne mogu reći da se divim liku i dijelu do nedavno malodobne osobe (ove godine napunila 18. god.) s upitnim zdrastvenim problemima, no u trenutku kad bijesne požari po velikom dijelu Grčke i ovelikom dijelu Turske, nas napada još jedan toplinski val, dok na drugom kraju svijeta poplave odnose ljudske živote, ne možemo zatvoriti oči pred naglim klimatskim promjenama. Čak dapače, puno bržim nego su me prije par godina uvjeravali neki uvaženi hrvatski klimatolozi.

Koliko se spominje u medijima, Greta se poslikala u nekim krpicama uvjetno rečeno "održivim", no napomenula da ne podržava modu i općenito kupnju krpica. Pa sad, ako gledamo nas kao Hrvatice, nisam sigurna da se baš razbacujemo novcima i kupujemo glavom bez obzira hrpe robe. No no.

S jedne strane je mala u pravu. Jedna od industrija koja vrti najviše love, dok s druge strane stvara jedno od najvećih onečišćenja ove naše jadne planete je definitivno modna industrija. Da sad ne spominjemo onu djecu što u Azijskim državicama šivaju te krpice za šaku riže.

S druge strane, što mi u Hrvatskoj radimo? Pretpostavljam da mogu, pogotovo u ime nas "srednjedržećih" - po godinama - gospođa reći slijedeće - mi svoju robu recikliramo tako što obično - pogoto ona dječja - kruži po široj familiji. Čak i ova za odrasle - ako ništa drugo, spakiramo i propitujemo se tko ima osobe određenih godina (i veličine) kako bi našu tzv. staru robu proslijedili. Ne poznajem nikoga da je išta bacio doslovno u smeće.

Uostalom, što najbolje daje sjaj opranim prozorima - dobra krpa nastala od majice koja se lagano raspada.

Sjećam se da je moja mama najbolje rezultate dobivala brisanjem sa rasparanim (odnosno - blago degradiranim) muškim gaćama - onim bijelima.

Da se vratimo na tzv. recikliranje odnosno u našem hrvatskom slučaju poklanjanje robe dalje. Čak ne mogu reći da ni sama nisam nosila tzv. tuđe stvari. Why not? Ali i isto tako poklonila hrpu svojih cipela (one koje su u startu bile uske, ali ne da ti vrag, pa ih kupiš - i poslije skoro pa nikad obućeš jer su ti stvarno neudobne), pa torbica, pa....

U posljednje vrijeme je zanimljivo što moje (lokalne) prijateljice nose hrpu robe što su "ubole" u second hand dućanima. Doduše, to kupovanje krpica po 10 i 20 kuna može doći kao droga ako se konzumira bjesomučno skoro svaki dan. No, to je već druga priča... No, sad je kao jako moderno nositi odjeću iz takvih dućana. Je rajt.

Da završim - smatram da je grehota bacati nešto direktno u smeće što se još na neki način može iskoristiti. Doduše, ne velim da baš ja moram to do smrti nositi / koristiti, no treba naći osobu kojoj će to biti baš taman. Tako da, draga Gretica, mi Hrvatice smo davno bile osviještene...

Aloha od Rudarke