Nakon punih mjesec dana (samo)izolacije, mogu reći da su neke stvari ušle u rutinu - jutarnja kava i službeni mail-ovi, dnevni zadaci vezani uz posao, kuhanje ručka, popodnevna druženja sa(mo) sa dvije osobe izvan obitelji....

Čak mislim da bih ovako mogla još neko dulje vrijeme. Doduše, nije to sve išlo glatko. Ovu situaciju uspoređujem sa Big Bruder reality-em.

Prvih tjedan dana izolacije imala sam strahove vezane uz nabavu hrane i nekih osnovnih higijenskih potrepština. O ne, ne radi se o famoznom wc papiru, već o šamponima i pastama za zube. Prva dva velika događaja su bila odlazak u lokalni DM. Neš ti šopinga, no tako sam bila sretna što konačno imam sve što mi treba. O tome da ta druga (rezervna) pasta još uvijek nije došla na red za otvaranje, to nećemo...

Što se tiče hrane, Guzda nas je u startu opskrbio kupnjom u Zagrebačkom Metro-u (gdje uopće nije bilo gužve), a u međuvremenu sam otkrila lokalne OPG-ove što nam do krućnog praga dostavljaju doslovno sve - od svježe salata, jaja i krumpira do rolane šunke i janjetine/odojka za uskršnje blagdane. Ma ne moraš se mrdnuti, osim tu i tamo po kruh i mlijeko. No, možda i to netko prodaje....

Čak su se i naši lokalni ugostitelji organizirali, pa uz kuhani ručak možeš naručiti i pravu ekspreso kavu.

Doduše, kuću treba i održavati. Kao što znate, Rudarka se još davno organizirala tako da nam u kuću dolazi gospođa koja čisti i pegla, pa je sama više - manje živjela kao u hotelu ili kao Šuputica

E sad, kako je gospođa u rizičnoj skupini, a i kakti stalno sam doma, tako Rudarka skoro svaki dan usisava, mete, briše podove, pločiće...

Dopizdilo Rudarki stalno brisanje, tako da je - nakon punih mjesec dana naručila robot usisavač. I jednu malo bolju kremu za lice.

I sad si ja razmišljam - o kej, fali mi frizerka, fali mi masažica, fali mi druženje, pa makar i ono prisilno (na poslu). Zapravo mi fali puno toga, a opet mi i ne fali.

A onda, nakon punih mjesec dana kupim faking usisavač. I tu famoznu kremu od koje ću se pomladiti sto godina.

Što bi sad rekao jedan dobar psiholog? Ili nam već možda trebaju psihijatri? Eh, ni korona ne može slomiti rudare....

To be continued.

Voli vas Rudarka