Ne mogu se odlučiti da li bih željela živjeti u Crnoj Gori/Makedoniji ili Švicarskoj!

Sad se vi pitate - zašto?

E pa zato što bi u prvim navedenim zemljama znalo da državama vladaju "određeni", pa bi lovila veze da odrađujem neka svoja egzistencijalna pitanja, a ova posljednja - da bi mi bilo dobro i da se ne bih uopće zamarala tko vodi državu, ministarstva, lokalnu općinu, a bome me ne bi diralo ni da li lokalni poštar dobro odrađuje svoj posao jer je to u Švicarskoj poznata stvar.

Što ljuti Rudarku?

Kao prvo - ministar koji s gnušanjem pobija "grozne" primisli da je nešto oteo aka ukrao aka prepisao - priča o famoznom doktoratu i još nešto stručne literature koje eminentna znanstvena zajednica smatra plagijatom.

Malo pojašnjenje - kad se piše magistarski, doktorski rad ili čak i neki stručni rad preporuča se, ma čak se i očekuje da se referira tj. u sam rad uključe citati iz za to referentne stručne skupine. To znači da si sve dostupno pročitao, proučio i uklopio u svoj rad na način da svojim zaključcima proširiš znanstvene vidike ili dokažeš suprotno.... i to sve sa za to strogo određenim načinom označavanja referenci. Da ne bi mislili da smo neuređeno znanstveno društvo!

Doduše, zna se još iz mojeg doba studiranja da se asistenti/profesori po fakultetima "snalaze" u pisanju svojih stručnih radova, a pogotovo doktorata na način da podjele zadatke među svojom studentarijom. Možda je i naš drčni ministar isto tako - malo okolo podijelio zadatke, pa se sad vadi da je nešto "zaboravio". Hm.

Da se vratimo na početak priče - danas u vijestima spominju rektora zagrebačkog sveučilišta koji sam sebi - kao znanstveniku potpisuje novčanu potporu. Eto - nema pametnijeg, mlađeg ni perspektivnijeg znanstvenika nego što si je sam (sebi). Baš bih voljela da i njegove radove netko iz struke pročita, pa komentira...

Sve u svemu - nema te meksičke, turske niti brazilske sapunice kao naša lokalna politička varoš.