Današnji prilog što sam ga uspjela vidjeti u poslijepodnevnom terminu vezan uz popis crtanih filmova što štete djeci - a onda i onih što su "bogohulni" i reakcije nekolicine luckastih Varaždinaca (ako sam dobro zapamtila) otvara novu temu za raspravu - što su teme koje "smije" komentirati lokalni velečasni za nedjeljne mise?

Želim na početku napomenuti da sam (relativno) aktivan vjernik s nekolicinom svećeničkog "kadra" u široj familiji (doduše u ranoj povijesti) koja me na određeni način i oblikovala, tako da molim da mi se ne podmeću određeni antireligiozni stavovi.

Uglavnom, tamo neki svećenik proglasio je crtić "spužva Bob" najgorim za miran katolički život naše sitnozube mladeži. Pa se luckasti dečki z Varaždina proglasili zagovornicima istog Boba... no da...

Htjela bih ovdje komentirati svoj stav o tome što smatram prihvatljivim da mi se propovijeda na nedjeljnoj misi.

Sjećam se propovjedi svojeg ujaka (franjevac), kao i mnoge propovjedi o. Bonaventure (dotičnom sam kao trogodišnja curica sjedila u krilu i objašnjavala kako sam si lijepa u novoj haljinici ) i nekih drugih velikana Rimokatoličke crkve, gdje se nikada, ali baš nikada nije spominjalo što bi mi eksplicitno, kao narod, odnosno civili morali raditi/misliti/gledati... čak je Duda prije/poslije svakih izbora zatražio molitvu "za one na vlasti" da ih pamet dobro služi. I ni mrvicu dalje.

I dalje smatram neprimjerenim da me velečasni sa oltara spominje koliko ću djece roditi, kako ću ih odgajati (naravno da ih želim i odgajam u duhu pozitivnih, pristojnih i poštenih ljudi), što ću gledati na televiziji, pa čak i za koga ću glasati. Da sad ne spominjem jednog biskupa i njegov stav o "štracama".

Jasno mi je da još uvijek postoji utjecaj u određenim krajevima lijepe naše, no smatram da se taj utjecaj mora ograničiti ili bolje rečeno - postaviti granice koji su pristojni da se s tog svetog mjesta spominju.

Eto, toliko od Rudarke.

Žifili vi meni.