Ne mogu reći da me baš svaki put dirnu tekstovi, pogotovo ne oni u dnevnom tisku. No, današnji komentar na priču o zapošljavanju u skoro pa novoj - i prvoj u Hrvata - prodavaonici namještaja švedskog nam predragog (pogotovo onima što stanuju u i oko metropole) branda, me duboko bacio u razmišljanje.

Naime, u vikend izdanju jednih dnevnih novina donešena je priča o pet krugova eliminacija za radno mjesto šefa održavanje zgrade tj. predmetnog dućana. Doduše, malo većeg dućana, no ništa više zahtjevnog nego recimo Metro ili neki od hipermarketa ili ogromnih šoping centara.

Čak si mislim da su i šoping centri (veći po kvadraturi i broju raznolikosti dućana), kao i spomenuti Metro (po rashladnim policama) kompliciraniji za održavanje od više - manje obične prodavaonice namještaja. Što u biti Ikea i jest.

I sad, doduše jednim zanimljivim načinom pisanja opisane su sve strepnje i nadanja "malog" čovjeka za jedan mrvicu zahtjevniji posao. No, neš ti održavanja - pa ne govorimo o nuklearki niti letu u svemir. Hm.

Isto tako se postavlja pitanje koliko smo mi kao Hrvati daleko dogurali da nam je - i onima manje obrazovanima, ali čak i akademskim građanima - najveći ideal bijela kuta sa logom DeeMa. Halo?

Tako se sad i ovih stotinjak radnih mjesta prodavača i pomagača u prodavaonici namještaja, pa zvala se ona Ikea ili bilo kako drugo, glorificira u neke nerealne (financijske) okvire. Makar se još uvijek ne zna politika zapošljavanja, a time niti politika stimulacije na poslu. Pa se ne zna da li će dotični ljudi u plavim majicama biti plaćeni kao gorespomenute tete sa pristojnom plaćom diplomiranog inženjera s full satnicom na terenu (oliti dnevnicama) ili kirurga u operacijskoj sali (ako im se pribroji ona 13 plaća i nešto bonusa) ili onih jadnih žena u Kerumovim špecerajima (ako se ne sjećate, Kerum je imao nekoliko bisernih izjava o plaćama svojih zaposlenika u trenutku kupovanja onog bijesno skupog bijelog automobila).

Opet s druge strane, nakon brojke od skoro četiri stotine nezaposlenih - što ja ima za pričati? Spomenula sam vam već kako je 50 molbi stiglo za radno mjesto čistačice na određeni rok od mjesec - mjesec i pol.

No istovremeno se neki mogu bahatiti izjavama kako im politički suparnici podmeću lažne račune za pusta svatovska jaja. O automobilima nitko ni zuc. Baš me zanima što se nalazi u voznom parku predrage mi županijske šefice.