Čujem kako će ipak i konačno famozna "Nama" otići u stečaj. Nepovratan.

Za one malo mlađe - Nama je bila prva prva robna kuća unas Hrvata. I to iz doba ranih '70 (što ja pamtim), a možda i ranije. To je bilo mjesto gdje si mogao kupiti ama baš sve.

S obzirom da se tih godina prodavao kruh, mlijeko i ostale živežne namirnice u dućanima tipa pulta - dođeš, staneš u vijugavi red uz pul i kad si na redu diktiraš teti s one druge strane što želiš kupiti. A ona hoda i skuplja po policama koje ti nisu bile dostupne.

Roba se prodavala u sličnim dućanima. Kao i željezarija, knjižara... sve vam možda najbliže izgleda u apotekama. E - takva vrsta prodaje. S time da si eventualno u dućanu s robom mogao dobiti u ruku da pipneš proizvod, ali ne i da ga isprobavaš ili nedajbože šetaš...

Uglavnom, da se vratimo na Namu. Osim one najpoznatije na početku Ilice - mislim da je to prije rata bila Kastnel & Ohler robna kuća koju su partizani konfiscirali i ponarodili, oliti dali narodu, bila je i ona na Kvaternikovom trgu. Poslije dugo vremena se pojavila i Nama na Trešnjevci i tzv. Roma u Dubravi. Da, bila je i Nama u Dubravi.

Odlazak u kupovinu ili samo skitarenje tim čarobnim zdanjem bilo je doživljaj. Sjećam se da su se na prvom katu (one u Ilici, a bome i na Kvatriću) nalazio odjel igračaka. Aaa... koji je to bio raj na zemlji.

Jedan od zabavnih trenutaka bio je i šopingiranje u špeceraju - jednoj od prvih samoposluga u tadašnjoj državi. Čak su i tih '70 besplatno dijelili vrećice s logom trgovine. Par godina kasnije to je ukinuti i znam da je mama bila ljuta jer su joj te vrećice od špeceraja služile kao vrećice za smeće.

Nekoliko godina kasnije sjećanje me vodi na odjel sa ženskim košuljama. Bile su lijepo posložene u kutije (u kojima su se i kupovale), svih boja i dezena.

Moja tadašnja kolegica s fakulteta, kćer jednog gastarbajtera, svaki je dan nosila drugu. Sve su bile kupljenje u Nami. A ja sam ih samo godinama gledala. Obilazila. Provjeravala kvalitetu...

Već skoro pri kraju fakulteta dobila sam priliku da si konačno i ja odaberem jednu. Sjećam se da je to bila jedna žarko crvena. Imala je puf rukave i rusku kragnu sa onom kakti mašnom. A mogao si ju nositi i bez toga.

Ako se ne varam u ovoj retro modi, sad bi spet bila moderna.

Moja je obitelj putovala i preko granice, tako da smo jednom do dva puta godišnje vidjeli i bijelog svijeta, dućana u Grazu i Trstu. Pa ipak je naša Nama bila wou.

Eto. Još jedno sjećanje koje doduše, za razliku od prethodnog posta, seže puno ranije u povijest.

Lijep pozdrav, vaša R.