U posljednje vrijeme se nešto smucam po višednevnim sastancima i skupovima stručnjaka. S jedne strane me veseli što i u ova teška vremena, kad se na prste lijeve ruke mogu nabrojati preduzeća koja šalju ljude na edukacije i stručna usavršavanja mogu i ja u svemu tome sudjelovati. Doduše, borila se ja... ne ide samo od sebe. Da se ne bi zavaravali.

Anyway, mnogo dobrih i radišnih kolega ne ode na takve skupove. Em ne mrdu prstom kako bi ih se odabralo, em i kad im se ponudi put - s gnušanjem odbiju. Kakti oni rade puuno. Ma fak i skromnost.

No, isto tako ima ekipa mladih kolega koji vole putovati. I na kraju ispada da nema kongresa na kojem nisu s nekim plakatićem, predavanjem (davno prežvakane) teme i sl.

Ne bi bilo ovog teksta da nema ono ali.

Prvi dan su svježi i odmah krenu u noćni život. Do jutra. Pa po danu baš i ne izgledaju reprezentativno. Oni koji su koliko toliko budni.

Predavanja? Ma jok. Nitko se ne pojavi ni na 20% predavanja osim ako netko od njih nema izlaganje, pa dio ekipe ipak digne dupe iz kreveta prije dvanaest sati i pojavi se mamuran na glavnom događanju. I tako u nedogled.

Na kraju ispada da samo mi stari konji (nešto direktora niže razine i sitnih šefova starije generacije) možemo odraditi cjelokupni program predavanja. Mi smo tupi i glupi što ne lumpamo, sunčamo se, kupamo, odlazimo na masaže.... name it.

O da. I ja sam bila mlada. I ja sam tulumarila. No, nikada do jutra jer sam ipak imala ono malo poštovanja prema kolegama i samoj svojoj firmi što me poslala na edukaciju ili kongres. Problem je što nitko (uključujući njihove prve nadređene ili ponekog direktora) nema potrebu da ih malo dovede u red.

U krajnjoj liniji, da im slijedeći put odbije zahtjev za putovanjem.

Je li to Rudarka postala (stara) čangrizava baba ili ????

Poslije se čudimo kad nam ti isti kroje pravdu u vidu političkih podobnika i vođa nacije.