Ne znam da li je problem u meni ili drugima, no svakodnevno me fascinira (da sad ne spominjem ostale emocije tipa razočaranja do bijesa) općeljudsko neznanje.

Primjer br. 1: Jučer je na jednom diječjem rođendanu osoba A izrekla neke čudne teorije zavjere vezane uz općepoznate antibiotike tipa to su opake droge koje uništavaju organizam. Da se ne radi o jednoj eminentnoj seoskoj intelektualki tipa ravnatelj škole - ne bih ništa rekla. Ovako - stisnuh zube i pobjegoh među muškiće (na balkon, gdje se kakti pušilo i pilo pivo ).

Primjer br. 2: Konačno dugoočekivana godišnjica mature, sve žene pune znanja o tehnološkim čudima tipa običnog moba. Kad ono - mauna. Ne znaju ni uslikat, ni poslat, ni ulogirat Face, ni.... kenja. Pokušavaju (mi, nam) objašnjavati nešto o Viper-u. Halo?? Kao da sam odrasla u srednjem vijeku. Il' sam ja čudovište ili su one - hm - zaostale?

Primjer br. 3: Ne želim navoditi neke izreke tokom prošlotjednog okupljanja stručnjaka na kojem sam bila nazočna. Da se ne radi o tehničkim znanostima možda i ne bi bilo tako tužno da nam soli pamet jedan a) pravnik b) politolog c) ekonomist (izaberi jednog, sigurno ćeš pogriješiti) ....

Il sam ja faca tipa Ajnšajn (a nisam) ili je ovaj svijet totalno pobenavio. Nemam repernu vrijednost tipa Kraljica Majka... eeehh... mama, da si barem živa. Znala bih kako razmišlja "izborni aparat".....

Ps. U trenutku kad se Nasljednik ulogira u mobilnu ili internetsku mrežu ima da ga majka pretvori u pljeskavicu. Od jučer je nedostupan. Navodno prelazi (bez novaca) put od Rijeke do Osijeka. God help us all....