Što uopće znači informatička pismenost (ili nepismenost)??

Hm. Osobno, osjećam se informatički pismenom što ne znači da si sama čistim komp od virusa raznih vrsta, niti si rušim i podižem sustave upravljanja ili neke specijalističke programe....

Doduše, ja sam ona stara generacija koja se nekad služila (bolje rečeno - igrala) na ZX Spectrumu, radila izvještaje u nekoj vrsti preteće word programa što smo imali na nekoj Končar-ovoj kanti, kao i računala u Lotus-u.

Sad se ovi mladi čude o čemu ja to... no, Informatičar će vam sve objasniti....

Anyway, kod nas u preduzeću - osim radnika i čistačica - svi ostali se služe kompjutorima. Čak dapače, svatko ima svoje vlastito računalo, mail adresu (preko koje dobiva pozive na sastanke, obavijesti o isplati plaća i dr.), a bome i hrpu radnih zadataka koju dobije preko te kante...

Da sad ne spominjemo operativne programe praćenja raznoraznih poslovnih zahvata koji se danonoćno prate od strane gorenavedenih radnika - operatera. Tako da se može reći da su i oni u određenoj mjeri informatički pismeni jer je potrebno u svakom trenutku provjeriti alarme, određene proizvodne parametre, "šaltati" iz operativne slike u sliku...

O tome da nam je dijete prije naučilo šetati miš po ekranu nego hodati uz starije brata koji se pak igrao edukativnim igricama (koje sam uspjela kupiti u Algoritmu)...

Možda je to razlog zbog kojeg sam bila totalno osupnuta nedostatkom te tzv. informatičke pismenosti kod većine doljesponetih cura s popisa pozvanih na godišnjicu mature.

Ima nekoliko falševa što rade:

- ne znaju odgovoriti na obični mail
- odgovor pošalju samo posljednjem nizu adresa, a ne potraže mail od osobe koja je još neke dodala na spisak
- neke sitne opaske (prema meni kao organizatoru), koji bi morao ostati između nas pošalju na "send to all"
- ne javljaju se na mail, pa sam pomalo skeptična koliko ih je pročitalo posljednje upute.

Doduše, kad im se obratiš telefonski uvrijede se do groba i tvrde kako su na kompu svaki dan i sve to one znaju...

Govorimo o osobama koje su završile tzv. gimnaziju, dio njih fakultete (doduše društvenog smjera) te čisto sumnjam da se kompjutorom ne služe barem službeno ako ne i privatno. Da ne spominjem mail adrese tipa "žmrlj@gmail.com" pa si ti misli o kojoj se osobi radi.

Anyway, osim borbe s šktim i sitničavim starim curama (komada dva) i nešto priljepaka što su stale na njihovu stranu, nekako sam skeptična o pravom prijenosu informacija putem maila.

Držite fige da dotično okupljanje bude na kraju i uspješno. Haug!