Jučer smo se našli na jednom pravom pravcatom seoskom skupu - naše kumće je pristupilo Prvoj pričesti, pa smo mi kao kumovi bili obavezni doći i prije početka mise.

Kako je to bio put od sat i sitno, a u kući troje ženske čeljadi (i jedna kupaonica), Guzda nas je digao u sedam i sitno. Nedjelja.

Uglavnom, nije se curke moglo (Mala i nećakinja, 15 1/2 - nepunih 16) uvjeriti da su štikle od 12 cm nešto prestrašno i da se u tome ne stoji cijelu misu (obadvije su svoje Krizme obavile sjedećki u dotičnim cipelicama). No da. Jedino što smo ih uspjeli natjerati da si ponesu i alternativnu robu. I obuću.

Ali zato ostala čeljad...

Uglavnom, i ostale curice su istrčale u svojoj krizmenoj obući, pa je to sve skupa, u kompletu sa nekim haljetkima kineskog porijekla bilo luudo. Luudo zabavno.

O dječici u kričavim roza nijasama, te dva malca od glave do pete u odjelcima (sa prslucima ) zlatne boje s bijelim lakastim cipelama. Vrhunac. Gdje su samo našli te smješne cipelice u dvije dječje veličine.

Tu i tamo se našao i netko tko je upućen u neke kakti (ne mogu reći baš ovogodišnje), no recimo višegodišnje modne smjernice. Moguće da su to bile osobe - gosti iz Zg. ili obližnje županijske metropole.

Ne. Nije sad da sam ja došla u ne znam čemu skupom i brendiranom - obična mala siva suknjica (H&M) s čipka dezenom, te Benetton majica, prljavo roza sako (nažalost pokojnog X-nationa ) i Bata plave cipelice pune petice. Eto.

Rado bih se ja bolje (skuplje?) obukla, no nema se... O kej. I ovo je sasvim dobro. Poslije sam skinula najlonke i pokazala svoje male bijele nogice. Meni nije smetalo. A tek tada mi je bilo ful ugodno.

I janjetina je bila dobra.

Slavljenik se napuhnuo kao puran, no baš nam je bio simpatičan. Kao da smo ga jučer držali u rukama na krstitkama. Kako vrijeme leti...