Za početak o jednoj koja nije prava princeza, ali je recimo princeza Hollywooda:

Nakon što je izazivački pokazala onu svoju kržljavu nog(ic)u, odjednom su svi otkrili kako je žena anoreksični kostur. Halo? Pa gdje ste svi gledali?

Jest da joj je lice porculansko, usne prirodne (za razliku od onih kvrga domaće nam zvijezduše Severine) i narav blaga kao u opatice (baš me zanima što se dešava unutar četiri zida i na kojim je to Angelina bunikama ). O da. Priznajem ženi sav trud oko Trećeg svijeta, gladne djece, posvajanja raznih narodnosti (kladim se da su svi mala razmažena derišćad), rađanja (onog pravog - s trudnoćom i porodom!) još nekoliko i u krajnjoj liniji sve ove pompe oko rata u Bosni. Ona je napravila puno više za Bosance nego svi živući i mrtvi političari zajedno.

A sad jedna prava princeza:

Ima još jedna što mi ide na živce. Ona plavojka - bivša plivačica koja se godinama rukama i nogama borila da postane princeza, tj. pošto joj je muž knez, valjda je ona kneginja. A sada kad je to postigla - nešto ne valja. Halo? Šta si ti mala mislila šta će se dešavati? I ne, nemojte ju braniti. Nije ona u godinama pokojne Lady D. koju je stari morski vuk Charles upecao kad joj je bilo 18 i kad je bila djevica.

Sada na svim slikama izgleda kao pokisla kokoš. Svi se kao smješkaju i vesele, a ova buaaa... Kao da ju netko tjera da grli bolesnu djecu, blagoslivlje malobrojan monegaški narod ili obilazi europska kraljevska vjenčanja i cirkuse (ne nužno tim redosljedom). Puna zlata i dijamanata, u najnovijim krpicama... Doduše, uz jednog polućelavog (vrckavog?) debeljuškastog plemenitaša (koji izgleda da baš ne voli kontracepciju kad je već do sada umnožio svoje sjeme više od nekoliko puta ).

A onaj princ što u komi leži u nekoj tamo bolnici u Švicarskoj? Baš si mislih nekidan - njegov je jedini zadatak u životu bio da ostane živ i zdrav. I gle ga sad - biljka, biljka...

Od samog rođenja nije imao nikakvih briga koji muče nas jadnu raju - nit egzistencijalnih (rođen kao princ), nit poslovnih (nije prvorođeni, pa samim time nije ni prestoljonasljednik koji bi se morao na to spremati, učiti i dostojno ponašati cijeli život).

Ehh, šta ti je život...

Mislim da sada zvučim kao moja (ne prava) teta (sestra joj je živjela u Beču) koja je gutala one neke časopise na njemačkom što su pisali samo o prinčevima i princezama, kraljevima i kraljicama i takvom nekom rajom. A ja sam pak tako voljela gledati te neke šarene slike. I igrati se sa igračkama dobivenim u austrijskim detergentima, ili pahuljicama ili bog te pitaj čemu. Baš su bili super. I teta mi je dala da se s njima igram s vodom. Što mami nije padalo na pamet.. No dobro, to je već neka sasvim druga priča iz djetinstva jedne sasvim druge princeze...