Danas sam se družila sa prijateljicom iz srednje škole. Naravno, neplanirano. Kako se već šika.

Da ne duljim, našle smo se mi u njezinom privatnom uredu - ogromna starinska stančuga u zapadnom dijelu Ilice, popile kavicu, popričale...

Kako smo se dotakle i nekih drugih osoba, uglavnom cura iz naše generacije, tako sam putem doma razmišljala o životnim sudbinama.

O tome kako iz perspektive nadobudnih maturanata misliš kako će neki "uspjeti" u životu (da sad ne lamentiramo što znači riječ uspjeh), a sve na osnovi statusa, bogatstva roditelja, odgoja, izgleda (oo, kao je to važan dio kad imaš 16-17-18), trenutnog uspjeha u učenju...

A onda, skoro pa trideset godina kasnije jedna od nas:

- udala se nakon dvije godine neuspješnog studiranja za frajera iz doba naših školiskih klupa (inače je bila jaka feministica i moja kućna prijateljica), te živi lagodnim životom domaćice (o da, sretna je i zadovoljna, da ne bi bilo zabune ), i dalje živi s istim gospodinom i dvoje djece - sada uspješnih studenata,

- ne znam da li je studirala, no rano se udala, rastala, te vratila korjenima svojih pradjedova, u samotnu uvalu jednom našeg prelijepog otoka. Sada nas svaki dan na Facu uveseljava prelijepim slikama plaža u zimskom periodu, sunca i svijetla (dok mi čamimo po magluštinama i zimuljama kontinenta),

- naša najveća odlikašica je nakon breakdown-a (doslovno) napustila faks, te se, doduše ovdje mi fali dio filma - trenutno je u Americi sa mužem, nešto kakti studira (u našim godinama!), mislim da ima malo dijete...

- gorespomenuta gospođa je nakon odličnih ocjena na jednom od naših teških fakulteta rodila dijete na četvrtoj godini (mala nam je prvo "razredno" dijete, te je sada stažistica u jednoj hrvatskoj bolnici!), završila faks s odličnim uspjehom, rodila još jedno dijete s posebnim potrebama, rastala se od muža pijanca te pokrenula privatni biznis. Sada ima urede u više gradova Lijepe naše. Solo.

- vratila se u krajeve svoje majke Engleskinje, sretno udana za prijatelja iz djetinstva (prije nego što je srednje školsko obrazovanje obavila u Zagrebu i to s osrednjim uspjehom), trenutno vlasnica multi-kompanije (ako govorimo o nulama na računu). Nažalost, i dalje žali što ne može imati djece..

- majka dvoje veselih blizanaca vrtićke dobi (kasno se udala), živi i radi u jednoj poznatoj opernoj kući u Njemačkoj (žena je uz našu išla i u srednju muzičku, te završila Akademiju)..

- naša poznata gastarbajterica (u srednju je upala direktno iz njemačkog školskog sustava, te se s teškoćama probijala kroz gramatičke krivulje materinjeg joj jezika), sretno udana, majka posvojenog djeteta o kojemu priča više nego ostale nam prijateljice - roditeljice--

Imamo i profesoricu tjelesnog na jednom našem fakultetu, majku četvero djece.

Imamo i nažalost jednu koja je podlegnula u tridesetima od najopakije bolesti današnjice.

Imamo i višegodišnjeg invalida (žena ima od djetinstva probleme s kostima i zglobovima) u penziji.

Imamo i nekoliko (iz okolice Gračaca) koje su otišle "doma" preko granice.

Imamo mi i nekoliko starih cura. Doduše, neke su svojim ponašanjem već u srednjoj školi svojim čangrizavim stavom težile tom nezahvalnom statusu.

Šta ono htjedoh reći?

Kako život piše bajke, te nikad ne znaš tko će u kojem pravcu krenuti. A tako si puno toga želimo svojoj djeci. Možda da manje želimo i da ih pustimo niz vodotok života...

Ps. Znam da će vas zanimati (vi znatiželjna bagra) kako sebe vidim u tom svijetlu. Ja sam definitivno čudan primjer koji je nakon klasičnog društvenog srednješkolskog smjera (doduše, svima sam držala besplatne instrukcije iz matematike - suludi Šuvarov program) zavšila na jedno totalno čudnom mjestu - jednom od tehničkih fakulteta.

Nakon udaje za moglo bi se reći otkačenog tipa (koji još uvijek žali što ne živi u nekom pustom kraju, da ne mora paziti što i kako radi, da se ne mora prati i brijati, da... doduše ne znam gdje bi se tu smjestila želja za Porsche-om i to onaj model u kojem se ubio J. Dean, ako sam dobro zapamtila ), selidbi (bez jebemti) po gradovima i selima Lijepe naše, zadovoljstva "šefovanja" na poslu (puno manje doma - tu me nitko ne sluša) pokušava dosegnuti i naučni rang doktora. Ha! Tko bi reko' od jedne male.

I da - i sise mi nešto porasle. Jebemti i (pred)klimakterične godine....