Danas sam čvrsto odlučila pronaći svoju zametnutu Master karticu. Jer mi treba. Neophodno.

Uglavnom, našla sam četiri novčanice od po 200 kn + 3 novčanice od 10 kn u jednoj koverti. Za te novce sam znala da negdje postoje, no u prijašnjim pretraživanjima nisu bile nađene. Ili meni nije tako očajnički trebalo tih nekih tisuću kuna (bar sam mislila da ima toliko).

Pa sam pronašla nešto zametnute robe. I to sam već bila otpisala kao stradalo u požaru.

Pa nešto starog zlatnog nakita i poluraspradnute biserne ogrlice, miraz Kraljice Majke koji nažalost nitko nije nikada nosio, a sada se one čarobne gumice, špagice i končići raspadaju. Kako je tužno kad su stari ljudi skupljali tada tako vrijedan nakit koji sada izgleda tako beživotno. Ili jadno. Ili ne znam kako bih ga opisala.

No, tu lov postaje zanimljiviji. Pronađoh u "ljetnoj" torbi skoro pa 400 eura. Eee... to je bio dobitak.

Ti mi novci nisu bili ni u kakvoj memoriji. Pošto sam tu torbu nosala putešestvijama Bosne i Crne gore pretpostavljam da su iz tog ljetnog doba i ostale u jednom malom džepiću koji uopće i nikada ne koristim. Barem sam mislila da je tako.

No, plastična se kartica nije pronašla. Naravno da pratim stanje na svojim računima, tako da ona nije izgubljena i/ili nedajbože korištena od neovlaštenih ljudi. Makar me i dalje ljuti da ću ju morati prozvati izgubljenom, te čim mi banka odštampa novu, kladim se da će se i ova stara odnekud pojaviti. Grr...

No, lov na blago je uspješno odigran. Zar ne?

Ps. Znam da će vam ovaj gornji tekst izgledati prepotentno, no u vrijeme izgradnje kuće kroz prste nam se prosilavala velika količina novaca, za materijal, za majstore, za .... tako da sam namjerno zaturala dio para, kako nedajbože ne bi možebitni provalnici imali lak ulov.

Na svu sreću, to se nije desilo. Ali da je rekonstrukcija kuće skup sport - to me nemojte uopće pitati. Prestrašno. No, to je već sasvim novi post....