Ne znam kako je kod vas na poslu, no kod mene je ludnica...

Od toga da svi oni koji dobar dio godine nisu mrdli qu hoće nešto odmah i sad, do toga da se i oni koji naporno rade žele riješiti svih svojih zaostataka...

I to nije sve! Dio njih se migolji i odgađa posao za posljednji deadline (čitaj prvih par dana u siječnju kad se zapravo zatvara poslovna godina), dok ih ja utjerujem da odrađuju sada - sve što se može jer će tako i tako biti neizdrživo u ta posljednja dva dana.

Tako je i kod mojih prijateljica što sam ih nasumično zvala (oprostite stričeki policajci što telefoniram dok vozim, no to mi je jedino mirno mjesto kada mogu obaviti takve stvari - čuti se sa nekim kolegama ili prijateljima), a rade u različitim granama privrede i društva. Pa se tješim da je svima isto...

Na sve to došla je nova moda - šef lijepo organizira feštu (doduše izvan radnog vremena i izvan objekata preduzeća, a ne ko nekad.. ehhh... ), pozove određeni krug ljudi koji se pri tome osjeća povlašten u odnosu na one koji nisu pozvani, a ti onda to svoje mjesto za stolom moraš platiti, pa se brate mili veseli koliko te volja..

Ako ne dođeš, šef se naljuti. Ako dođeš - košta. I možda ti nije lijepo. Dilema.

Hallo??

Gdje su ona dobra stara vremena kad se slavilo kako bog zapovijeda??

Ps. Stavila sam u kategoriju gospodarstvo. He he.