Puca me južina danima, te mi se glava hoće rasprsnuti. Doduše, tu i tamo me prestane boliti, ali onda zaboravim uživati što me dotična ne boli.

Isto tako, danima se uža familija reda u ljutnji/durenju.

Nekako imam osjećaj da bi mi bilo najbolje da od jutra do mraka lijepo radim. Tako i tako imam posla preko glave tako da mi ne bi uopće bilo dosadno.

Ima i storija o zavjesama:

Nakon obilaska nekoliko lokacija gdje se prodaju zavjese došla sam do zaključka da je to naporan, odgovoran i nadasve skup sport!
Svojedobno mi je jedna simpatična teta na odjelu zavjesa u Baumaxu objašnjavala kako moram birati materijal za zavjesu. I da ponesem točne mjere nakon što se postave šipke oliti karniše u sobe. No, dotična nije navela jednu malu sitnicu - a to je da, osim što je šivanje besplatno, isto tako se čeka punih mjesec dana. Jer su iz tih povoljnih razloga i toliko zaposleni u šivanju.

Onda sam provjerila materijale i u nekim drugim dućanima, uključujući lokalnu poznatu i priznatu švelju zavjesa. Prestrašno. Kao da čovjek kupuje zlatne niti. Skupo ko vrag.

U međuvremenu sam iz Lesnine donijela jedne gotove, relativno povoljne (zwei komada - oko 100 ojra) za staklena vrata u dnevnom boravku. Pošto je sve previše vidljivo potrebne su bile neke zavjese koje će biti neprozirne, pa da nas ne gledaju prolaznici svaku večer s ceste gdje prolaze. No onda je ispalo da Guzda ne može primiti u ruke dotični materijal (ima neki vražji tik na najlon), pa sam drugi dan opet morala do Metropole vratiti dotične zavjese i zamijeniti drugima. Ove druge su više - manje ispale odgovarajuće, pogotovo s obzirom na boju zida: amazon zelena, te kutnu u boji druge nijanse zelene (vrag bi ga znao kako se ta zove). A bome I cijelu atmosferu dnevnog boravka koja pomalo odiše na pub.

Uzela sam i neke gotove zavjese za spavaću sobu. Veli meni prodavačica - "Da li i za te moramo paziti na muža?" Rekla sam nonšalantno da ne.

Trenutno su skupljene magnetićima, no uvijek se mogu predomisliti i skratiti na odgovarajuću dužinu.

Mala ima svoje kučice na crnoj pozadini iz Ikee. Nasljednik još nema ni sobu. A koliko je doma - imam osjećaj da će mu sve manje i trebati.

Toliko od mene. Nekako mi je odmah lakše. Jedino mi žao što nam je Barba Luka otišao u povijest. Možda se ipak vrati u Sabor.