Ne znam koji Qu je svima, dal su cvjećari premalo inkasirali za Valentinovo, dal se neka komunistička antiHaDeZe-ovska nota ovdje prikazuje, no od jutra nas po svim medijima bombardiraju Danom žena.

Ma skoro kao nekad. Hm.

Čak smo i na poslu imali veselicu povodom dotičnog obilježavalja, uz jutarnje cvijeće , Milku (to mi je čak i draži poklon od prijespomenutog kuronfila) s jagodama do telefonskom čestitanja - da se ne bi uvrijedila. Siroti kolege koji nisu ništa kupili bili su totalno izluđeni kako se ne bih uvrijedila jer su od nekih kolegica dobili packe. Ma dajte, najte..

Čisto mi sve to sumnjivo.

Sjećam se davnih dana kad je i moja majka morala mrdnuti guzu i dovući se na pionirsku priredbu, uz ručni rad - poklon, karanfile, recitaciju i poneki igrokaz jer bi za tu prigodu (stari je odrađivao roditeljske sastanke, informacije, obilaske doktorima) bilo nezgodno da se pojavio tata.

Doduše, puuno kasnije, jednog 8.marta oliti Dana žena obilazile smo mama i ja zlatarne jer smo se sjetile kako nisam dobila nikakvo zlato za 18. rođendan i maturu (tu sam već imala 20-ak godina i na pol faksa ), pa smo se muvarile po gradu. Sjećam se da smo onda pozvale tatu da dotični poklon i plati.

Moji prvi radni dani isto su povezani uz obilježavanje ovog dana. Taman smo mi pripravnici obišli dio terena, te se vratili u centralu, ispalo je da nas je neka "teta" iz računovodstva ili kadrovske ili kako li se zove dotična služba zaboravile prebrojati, pa smo bile uskraćene za neke svilene marame. Nekad se dijelila i lova, no koliko se sjećam - te godine su pare otišle nekim gladnim crnčićima u Africi ili poplavljenima u Americi ili...

Čak smo htjele dići i neku bunu - ne zbog faking marame nego čisto iz principa - što netko nije radio svoj posao. Već sam tada bila radikalna. Ha!

Eto. Toliko o tome.

Uz rudarski pozdrav,