Svako jutro, kad se vozim na posao, razmišljam kako volim ovaj dio godine.

Presudni trenutak je kada u kasno proljeće skinem čarape i mogu lijepo biti bosa. Znate onaj osjećaj kada u trapericama (koje su zapravo simbol naše generacije!) ležiš pred televizorom i mičeš prstima na nogama. Onako bos. I kada ti je fino. I nije ti hladno. Kao kad se poslikavaju (preseravaju) filmske i ostale zvijezde u njihovim privatnim životima. Šatro. Namještenim životima.

Anyway, u ovo doba godine čak i Zagreb volim jer možeš bez problema stići kuda si naumio, ponekad čak i birati parkirališno mjesto (ili ovo ne - možda sam pretjerala). Ovaj dio godine je idealan za rješavanje birokratskih problema - papirologija oko kupnje auta, nova osobna, putovnica, zdrastvene usluge

Volim pogled na jutarnju rosu. Volim ugodne noći (bez komaraca, što je već malo teže postići) kada se lagano obućen i dalje možeš šetati, a da ti se ne smrznu jaja i jajnici.

Aj, aj...

Baš sam romantično nastrojena. Sve čitate i ne vjerujete što piše. Zar ne? Malo nam fale djeca, pa je Guzda jučer tulio neka ih vratim doma jer mu je totalno pusto bez njih. Meni malo manje jer ne kuham već dva dana. Jebiga. Ne da mi se, a niti me peče savjest da se netko/itko zdravo ne hrani.

A danas je petak. Dan za... ???