Morate čuti ovu priču:

Priča maloprije frend, inače dobrooženjeni zet našeg (pre)bogatog susjeda. S kojim ide na jahtarenja, janjetinu i sva ostala novokomponirana sranja bogataša - bizmismena, gdje se (nažalost) dogovaraju i dobivaju poslovi. Jer je kao neki nasljednik posla i budućeg bogatstva.

A inače - tip - skroman dečko, uletio u neke čudne vode...

Anyway, priča ide ovako: sjedi on u nekom bircu (jahta pokraj neke tuđe jahte, kafić u pripizdinama kamenih otoka gdje svraćaju samo (prebogati) jahtaši), njegov mali se igra u pijesku, ovaj naš pije pivo, mali kolu, a tip pokraj njega - isto.

Njegov mali i klinka od ovog drugog zajedno grade kule u pijesku...

I nešto pričaju, seruckaju, kako već to ide između dva roditelja, silom prilika na istoj klupi. I sad se ovaj naš sjeti da je tipa negdje vidio, sreo - pa kud će, šta će - lijepo pita da li su se možda negdje sreli jer mu tip poznat. Doduše, smjestio je on dotičnog negdje među bivše nogometaše.

Veli ovaj njemu - ja sam Slaven, Slaven Bilić.

A naš frend (jelte muški izrod) - mrtav hlada: "A čime se baviš?"

"Pa, ja sam sada selektor nogometne repke"

NIje se ovaj naš baš previše uzbudio. Jebe se njemu za nogomet. Pričali oni i dalje oko nekih sitnica, kako to već biva...

Doduše, kad je doma rekao ženi - skoro je dobio batina... he he...