Zapravo me hvata jeza kod ovih nekih kataklizmi. Od New Orleansa, ovog sad na Haitiju, pa čak i "sitnice" za nekog - onog višesatnog čekanja u vlaku zarobljen u tunelu ispod La Manche-a. Naravno, osim samog beda da čovjek ne izgubi glavu na ramenima, jeza me hvata od frke oko hrane - struje (frižider) - inzulina i svega što mojoj Maloj znači život. Goli golcati.

Ne možeš u svakom trenutku imati pokraj sebe višednevne zalihe svega što njoj znači život. Nekako se nadam da ću u svakom takvom frkovitom trenutku uspijeti dozvati pomoć prvenstveno zbog nje. A onda ostali u nizu...

Ili je to samo kenja vezana uz film Knowing što smo ga maloprije odgledali.

Jebiga, trebalo je biti kao razbibriga... shit.