Nema smisla da godinu ne završimo udarnički.

Vi, koji ćete prvu jutarnju kavicu popiti tek oko 11 - samo bacite pogled na vrijeme posta!

I nemojte biti mrzovoljni jer nas ima više što ovako rano moraju na posao (samo da znate, zbog ovog posta već kasnim!), da ne spominjem one jadne radnike u vlaku na Zg kolodvoru koji su već stigli do grada u 5:10 kad se ono čudo od lokomotive zakucalo u beton.

Kako je i naslovljen, nema smisla da u revijalnom tonu i ne nastavimo današnji post:

I kada vam je teško, i kada vam je lijepo (obično to ljudi uzimaju zdravo za gotovo, pa zapravo i ne uživaju kad bi trebali), uvijek treba misliti pozitivno. Think pink! I svaka, naizgled teška situacija, u nekoj drugoj priči mogla je biti još gora...

Zato, bez obzira što mladima i zdravima zvuči jako ofucano - želim vam puuno zdravlja, onima (malo) bolesnima ozdravljenje ili smanjenje njihovih boljki na neku (njima) podnošljivu mjeru. A ministru zdrastva da ga obori ona njegova faking gripa. Hi hi. Da svojim primjerom pokaže kako se đabe cijepio.

Drugo, želim vam što manje stresa tokom slijedeće godine. Svi nas stalno fukaju kako će biti teška, bla, bla, truć, truć. Ma, biti će, i bila je i ova, bile su i one prijašnje, o čemu pričamo? Da nam je bilo bolje? Nije. Samo su nas banke zavarale, dale malo šuše (da se narod veseli - kruha i igara), pa sada svi grcamo u dugovima koji nam nisu trebali. Ehh... Da smo bili pametni...

Želim nam da se i svi oni silni milijuni pronađu (hehe, da nam svima zaželim zgoditak na lotu?), a seronje što će večeras sjediti na tvrdoj klupi za zatvorskom večerom -

Želim vam i puno seksa, male djece (više nema slučajnih beba, c c c ), svatovskih juhica, rođendanskih proslava...

Da vam želim dobar posao - neću. Ali, nadam se da će vam radno mjesto ostati u vlasništvu, da će vam vlasnik dozvoliti miran, dostojanstven i human rad, uz regres i božićnicu, bila ona mala ili velika. Bitna je volja!

I za kraj - udri brigu na veselje uz malo i , te me se ne morate sjetiti u dva u noći jer ću već debelo spavati.

Ali, kad sutra krenu valcer i polka - tu sam.

I opet ću se grebati za karte. Možda jedne godine i upali odlazak u Beč.