Sva sreća da imam samo dvoje djece, a i roditeljski sastanci su se lijepo poslagali svaki dan po jedan, tako da nije bilo potrebe da jurim s jednog kraja našeg sela na drugi... nije da je sad riječ o bogzna kakvom podvigu (samo dva semafora), no to je u našim uvjetima - daaleko... he he...

Anyway, Nasljednik je - ma nemam riječi - sve neke petice, četvorke i pozitivne ocjene iz onih najtežih stručnih predmeta. Za ne povjerovat (ako se sjećate onih naših briga od prije 12 i više mjeseci)...

Mala je u prosjeku ocjena aman taman za upis na umjetničku školu (s plaćanjem). I živo joj se 'ebe za ocjene. Koma. Što su joj bolji šećeri, lošije su ocjene. Za puknut....

I sad najbolji dio: Maloj nešto ne ide iz fizike. Pokušala sam joj jučer objasniti dio koji ne razumije, no sve je završilo na mojoj , a njezinim .

U tom je trenutku u kuću uletio Nasljednik, pa sam ga zamolila da joj on to objasni.

I gle čuda - em je lijepo sjeo, mirno objasnio, šalio se kad je ova pogriješila, ponovio joj sve iznova, te su i danas rješavali zadatke... ma - šta da kažem - srce mi puca od ponosa i zadovoljstva.