Htjela sam, kao i obično pisati o Nasljednikovom rođendanu (danas imamo 17 godina tek! ljubi ga majka, na njegov opći užas), kako je Larry preživio napade male znatiželjne djece (nadajmo se da tvor i/ili nitko od nas ne dobije nikakvu gripozno ni virozno stanje) - luftali smo kuću jer je dvoje pušača zakadilo kao da ih je stodvadeset i dvoje (pošto je jedan od njih gost koji svraća jednom u par godina, nisam imala srca izbaciti pušače na svjež zrak) i još o par stvari, noo...

Napisati ću par sitnica vezano uz smrtni ishod slovenskog alpinista T. Humara.

U mojem bližem okruženju imam nekoliko alpinista, a bome i nešto kumstava sa paraglajderskim, špiljarskim, ronilačkim i još ponekim ekstremnim sportašem.

S jedne strane se priča o ovisnosti o adrenalinu i ludosti sto na sat, no, ovdje moram izjaviti da ako se neke stvari odrađuju tzv. "školski" tj. po svim zakonima fizike, tehnike dočnog sporta (ako to uopće možemo zvati sportom), respektirajući prirodu (tj. prvenstveno meterologiju jer se uglavnom radi o sportovima gdje loša prognoza može značiti ugro-žen život!) i njezine zakonitosti - većina tih "ludih" sportova je uvjetno rečeno sigurna.

Naravno, može vas pokupiti lavina, srušiti se strop špilje na glavu, odlomiti ključni opremak (stjena, kamen) ili se poskliznuti i stropizditi sa sigurne planinarske staze (naglavačke! - vjerujte meni ), da ne velim kako se može sklopiti krilo (pa neki odleže par mjeseci u krevetu), noo...

Kako bi alpinisti rekli kad netko preživi neku luudu nesreću "Nije ga planina htjela.." - misli se uzeti k sebi.

I da se vratimo na Humara. Ovdje ću ispričati jednu malu pričicu o njemu. Svojedobno je (prije više od desetak godina) popenjao neki luudi vrh, solo. Sve strašno teško i opasno. Sve je sretno završilo.

Onda se vratio doma i počeo zidati kuću. A za kuću trebaju temelji. Tu se - u tu rupu za buduće temelje stropizdio i - i skoro zginuo. Tj. tada je polomio obje noge.

Anyway, hoću vam reći da čovjek može poginuti i kad prelazi ulicu i to na pješačom prijelazu, a ne u planini...

Ovdje nećemo o ludim Česima, Poljacima i ostalim ekstremistima što se na luftiću otpute u olujno more, krenu u alpinističku ili paraglajdersku avanturu najtežeg smjera, težine nakon vikend-tečaja u vlastitoj domovini i sličnim luđacima - kojih na kraju uglavnom sačuva sam Bog i luuda sreća... i naravno onih stotinjak GSS-ovaca i mornarice što su ih danima spašavali...

Tako da ne sudite takve ljudi da rade neke stvari koje ne treba raditi. Jer i vi radite opasne stvari koje će vas doći glave. Na primjer one gore cigarete....