No da - pošto je tržište kupnje/prodaje stanova u Qu, tako da me NITKO nije kontaktirao da eventualno pita za cijenu stana, a kamoli da ga pogleda, pa je i Guzda shvatio da mu je vrijeme gonjati dužnike, a ne prodavati "obiteljsku srebrninu", te što su mi podstanari maloprije vratili ključeve (o da Viola - "mali" je smršao i to fest, jaako dobro izgleda, ima odličnu frizuru - i vidi se da je u drugom gardu nego prije) - otvaram lov na unajmljivanje stana!

Stan je uz samu tram stanicu u Maksimirskoj ulici, centralno grijanje (zgrada ima svoju kotlovnicu!), namješten - spavaća soba (bračni krevet - moram kupiti novi jogi!), dnevni boravak, ugradbeni veeliki ormar i još nešto ormara uokolo, perilica veša, suđa, klima, adsl flat tel. linija... Ima i suđa...

Da vam ne spominjem ekonomski fakultet (za pljunut s prozora), šumarski, medicina (Rebro), blizina "zelenih pluća" oliti Maksiča i odlične pitke vode (tzv. "sljemenska") - cijena unajmljivanja je 400 eura + režije.

Ja sam kao vlasnik veoma nevidljiva, te u ovih dvije godine nisam nogom stupila u stan, osim jednom kad je Guzda došao u neki popravak. Čak i popravke volim dogovoriti na način da se u nedostatku znanja o popravku kvara (pa bih smanjila stanarinu za materijal i even. ruke) pozove majstor na moj trošak. Lovu su mi prijašnji stanari uplaćivali na račun u dogovorenom rasponu vremena od tjedan dana...

Ajmo. Navali narode!!

Update: A kaj svi pizdite na cijenu? Mi smo došli živjeti na selu iz razloga što nas je unajmljivanje kuće + okučnica + garaža došlo u visini cijene unajmljivanja garsonjere u Zg. (i još nas nitko nije htio sa djetetom!). To što ljudi ne žele ili im je nezgodno zbog posla otići malo izvan gradskog asfalta - nisam ja kriva.

Poznajem djecu iz sela koja putuju preko 40 km u školu jer im je bilo ružno u domu, pa su se odlučili za opciju - vlak u 5 i sitno...

Treće - bilo bi mi drago da u stan uđe obitelj (ili roditelj) sa djetetom. Oni su u prošloj opciji iznajmljivanja imali apsolutnu prednost!