Vidim, nitko se ne brine o mom novom kompu. Kao prvo, link je bio krivi, ja kupila makinu od 4 gige i procesorom - e jebiga, taj dio baš ne znam napamet, no nešto jaako brzo.

Bar mi tako rekoše moji stručnjaci tj. moj Bracko koji je ispao kolateralna žrtva u ovom ratu.

Spolova. Mojeg i Guzdinog!

I tako sam ja, nabrijana već nekoliko dana na dan P (kao ponedjeljak) i borbu za novi komp - nazvala poslovnicu odmah ujutro. Čim su otvorili i popili prve kave.

I sve lijepo izdiktirala tipu u slušalicu. Naravno, uz predstavljanje One Plave sa Sela. Uz put sam mu rekla neka se dogovori sa šefovima, pa kad ja dojašem do Metropole, neka sve bude spremno za povrat para ili novi komp.

Što se stvarno desilo - dal' su mi stvarno uvalili APP (oliti ako prođe, prođe) seoskoj glupači - ruku na srce, ja sam birala boju kompa, no to što sam točno znala koji stroj želim jer su mi drugi savjetovali - to nisam htjela pokazati prodavačima ili je to jedan od milion što je stigao pokvaren i ofucan (sa strane mu se raskeljila neka lajsna)!

Apropo te lajsnice - nakon što mi je prodavač lijepo objasnio da se to moglo desiti guranjem u kutiju / torbu ja sam mu odgovorila da moja stara kanta radi besprijekorno, a isto tako i izgleda, pa da i od ovog stroja očekujem da mu se ne raspadaju dijelovi ni nakon 1.000 stavljanja u torbu, a ne nakon treće! Samo me blijedo gledao.

Nakon što mi je demostrativno skalpelom otvorio novu kutiju, nakon što smo stroj priveli svijesti, te istu pred mojim očima spakirao u prigodnu ambalažu - ja ošla sa novom kantom.

Sve mi krivo što se nismo svađali, pardon - ja se ne bih svađala već ledenim tonom objasnila stvarnu situaciju.

Ako ne znate o čemu govorim - pitajte frajere u Porche Leasing-u na Jankomiru. Još uvijek me sanjaju...