Koliko znamo o tzv. ozbiljnoj muzici? Mi ovako - laički gledano - običan narod??

Pretpostavljam da je samo nekolicini ostalo u glavi onih nekoliko sati glazbenog odgoja u osnovnoj školi (mi smo imali jednu otkačenu profačicu koja nam je puštala muzička djela na gramofonu s time da je gumicom stisla iglu "da bolje svira" te nam objašnjavala kako joj suprug ne da nositi u školu neke ploče od doma ), te da osim onih par poznatih arija iz nekolicine opera i djeličke najpoznatijih komadića djela poznatih autora a la Bach, Bethoven ili braća Strauss (to samo zbog novogodišnjeg koncerta ) nemamo pojma ni o čemu.

Tako sam i ja nedavno bila na koncertu KVARTETA RUCNER u starom šibenskom kazalištu.

Sva sreća da je tata Rucner (gospođa ima polomljenu ruku pa je uskočio njegov brat - muzičke li obitelji) procjenio nas u gledalištu kao totalne amatere, igrom slučaja i ponuđenog programa pristigle na koncert, pa nam je lijepo objasnio što nam u tom trenutku sviraju.

Mogu reći da baš nismo bili sigurni u kojem ćemo trenutku pljeskati , no to smo na kraju obilato nadoknadili tako da su se vratili na bis!

I sad bi tu čovjek iz naroda očekivao nešto općepoznato da nam za kraj odgude, da se nama srce poveseli - ali kad tamo - mauna. Zagudili oni nešto.... pojma nemam.

Poslije smo htjeli zatući kolegu koji je dugotrajnim pljeskanjem iz prvog reda izmamio bis, no to samo neki...

Ovaj post je ponukan emisijom o životu Monike Leskovar koji u pozadini "skače" po teveju.

Doduše, ovdje mogu napomenuti da mi ni folk scena nije nimalo bliža (da ne velim još dalja), pa mi ne morate pričati o Ceci ili Seki jer nemam pojma o čemu govorite...