U petak je bio dan De. Oliti dan Ve kao veterinar.

Pošto smo dovoljno dugo u vlasništvu tvor(ića) odlučili smo da je vrijeme da ga pregleda i stručna ruka. Pošto sam shvatila da bi bilo bezveze da ga pregledava neki lokalni veterinar koji se još možda i sjeća nekih detalja sa faksa vezanih uz egzotičnu živinu, odlučila sam se propitati po forumima za veterinara koji se bavi tvorovima.

I tako smo - u petak mi je bio neradni dan u našem preduzeću (otelo nam od godišnjeg!) - naoružani rukavicom (onom žutom, radnom jer mališa grize, pa ga ne znam drugačije držati), mokrim maramicama, jednokratnim rukavicama (ako se zasere u kontejneru), hranom, pojilicom za vodu, vodom, majicom, rezervnim ručnikom - jednom rječju kao da vozimo malu bebu krenuli Mala, njezina prijateljica i ja u Zagreb.

Savjetovali su nam veterinarsku ambulantu "Buba" u Selskoj ulici.

Da prije nisam baš spavala - ne moram vam uopće objašnjavati. Bilo me strah što ćemo sa životinjom u autu, kako će proći susret sa veterinarom, koliko će me to zadovoljstvo koštati....

Mogu reći da sam ugodno iznenađenja ponašanjem veterinarke (mlade simpatične cure), pa nam je posjet završio brzo i nimalo stresno po tvora, a bome ni po Rudarkine živce.

Naravno da smo bili iznenađeni kad su nam objasnili kako imamo skoro pa odraslog tvora od cca 8 - 12 mjeseci starog i orijaškog primjerka (ništa od "bebice"), sada i propisno cijepljenog i natrljanog lijekovima protiv nametnika u ušima, Sterilizacija će pričekati jer moramo proći još jednu turu cijepljenja. Toliko o etici uzgajivača!

Ako vam netko kaže da su tvorovi strašno inteligentna stvorenja i da ih se treba dobro paziti - rekli su vam istinu. Naš se Đuro (p'rdon Larry) uspio iskobeljati iz svojeg kontejnera u onih par minuta što smo ga ostavili samog u autu.