No da....

Bez obzira što sam vam objašnjavala sve o skromnosti, ispalo je da sam sama sebi natovarila goste. Naime, pozvala dragu si familiju da svrati na Uskrs (pošto će kasno doručkovati, to će više biti večera nego ručak), a oni pristali oma...

No, nije mi krivo.

Osim što sam bauljala dućanima smišljajući čime ćemo ih nahraniti (oni su onaj dio familije koji voli papati), pa sam tražila neke sitne igračke za klince. Ipak su to moji nećaci. Nema smisla cicijašiti. Djeca uvijek vole poklone. I tak. Sto problema, a mogli smo lijepo provesti dan žvakajući šunku i jaja, eventualno malo francuske, popodne spavati i muvati se po kući....

A susjed. Onaj The Susjed što perucka auto (neka "pila" pustih konja, a kad tamo samo obični Opel), pardon, aute, komada dva. Njegova plava pila i ženin.

I tako on lijepo, na Veliki petak upizdio usisavač i navrnuo mjuzu (lokalna stanica, doduše, nema po željama nego valjda odabir urednika - neki mix polu-folka i Olivera ili sl. ). Što ja više pizdim, to ovaj više pojačava. Jadničak nije valjda čuo od usisavača. Sve u svemu, tortura je trajala dobrih sat vremena. Ili dulje. Čovjek je lud za čišćenjem....

Sva sreća, posao je završio, susjed utrnuo izvor zvuka, a mi se skupili, uključujući nekoliko nabrzaka pozvanih prijatelja da ubijemo divovsku hobotnicu koja se u međuvremenu ispekla ispod peke. I jedan msn prijatelju na poslu. Nek mu idu sline...