I ovo što sam svaki dan na blogu oduzima mi dosta vremena, tako da sam "u kontaktu" tj. čitanju sa određenim brojem blogera i davno sam prestala tražiti "novo" društvo..

Doduše, tu i tamo netko uleti, pa ja odem na njegov blog, stvar mi se svidi i postanem prijateljica sa novim blogerom.

A ona pročitam na jednom od poznatih blogova nešto što ne razumijem. Netko nekog proziva, pizdi, pljuje. Pa odem na druge - a svi bruje o svađama, pizdarijama, cool listama, sexom ...

I sad rezime - ako sam uopće uspjela pohvatati, a čini mi se da se radi o nekoliko paralelnih priča i još uvijek mi nije jasno tko je s koje strane u ovom najnovijem blogerskom ratu:

Osim priče kako se na cool listu može doći preko kreveta (he, he, što mene netko ne pita - ja dam i bez obećanja za cool listu ) i poznanstva - naravno da u svim komentarima zapravo izviruje ljubomora na te dotične liste.

Ako se sjećate, takvih "afera" je bilo i prije. I što god rekli - kako god je to bezeveze, svi smo mi, stari i mladi krvavi ispod kože i svi želimo (javno ili tajno) vidjeti svoje nikove na dotičnim listama. Jebiga. Ja osobno priznajem da to nije nešto, ali dok nisam došla do nje - bome sam ju željela. Žarko.

Pošto smo svi zapravo "podstanari" na besplatnoj domeni (jel' se to tako zove?), ne možemo se buniti kada "gazda" postavlja svoje uvjeti. Jebiga, ovo nije samoupravljanje. Pa, prema tome, taj isti "gazda" zadržava pravo da na naslovnicu stavlja (zajedno sa cool listama) što se njemu/njoj sviđa. Uljučujući sve one političare što su im PR-ovi pisali postove, cro-celebove sa onih tri posta ukupno i sad "drage" nam Farmere...

O onoj drugoj aferi - provjerenih ili neprovjerenih priča o seksualnim orjentacijama dotičnog gospodina profesora koji su isplivali u nekim "malodobničkim" blogovima - stvar je ružna, prljava i grozna. Kako god gledali na stvar. Truth or false. Ako je istina - užas. Ako je laž - isto, ali na stranu zločeste djece tj. klinki. Pa bi i to onda bilo - možda ne za sud, ali za socijalnu službu definitivno.

Tu imam nekoliko savjeta: jedan od osnovnih je da se na blogu čovjek NE prijavljuje sa svojim punim imenom, prezimenom i ostalim detaljima iz života. U tom slučaju je mogućnost da vam šef čita što o njemu mislite puuno veća. I da vas onda kazni na poslu, uključujući da vam stisne otkaz - uvećana.

Također, na blog se ne ide sa službenog poslovnog kompa. Em nisi plaćen, pa ni u državnoj službi niti privatno (obično ti privatnik ni ne da mogućnost da NE radiš posao za koji si plaćen) da surfaš, kartaš i blogaš za vrijeme radnog vremena, em nije profesionalno...

Trošenje novaca skupljenih humanitarnim akcijama traži jedan cijeli post, pa o tome neću razglabati. Tužno je kad isplivaju neke ružne priče, jer samom negativnom konotacijom NE potiču ljude da slijedeći put daju novce nekome kome je taj novac možda stvarno potreban.

I za kraj - peace brothers !! I sekice!