Znam da se od mene, ovako lajave i plodne - molim lijepo, već smo na 931. postu, očekuje i rezime oliti suma sumarum ove, sada već na izdisaju godine gospodnje 2008.-e.

To što ovako lijepo elokventno pišem - to vam je od dvije čaše kuhanog bijelog, domaćeg - naravno vina!...

No da. Što se dešavalo u ovoj mojoj seoskoj godini?

Kao prvo, svakih četiri godine dešavaju se neki (tužni) potresi u mojem životu. Valjda je to neki ciklus - kao godišnja doba, boktepitaj...

Anyway, davne godine 2000. naša Mala je završila u bolnici sa dijabetesom. Ravno četiri godine kasnije - umro je moj tata.

I onda smo ušli u ovu 2008. Sa svim onim peripetijama oko gubljenja razuma i svijesti o svijetu oko sebe moje majke - preko noći nam je nestala sa vidika. Otišla je i Kraljica Majka za tatom... sredinom veljače.

Tu se zapravo dešava jedan šok na koji se nisam pripremala.

Tata je bio moj jedini, dragi, najdraži tatica. I njegova bolest i (očekivani) kraj je bio šok, no s druge strane tuga, koja je s vremenom popustila. No, Kraljica Majka, sa kojom sam se cijeli život borila, svađala i neslagala - ostavila me u totalnom šoku. Šoku i tuzi o odlasku vlastitih roditelja, o vlastitoj starosti, vlastitoj smrtnosti...

Na kraju me još uvijek hvata tuga što je nema. I nestalo je iz mog pamćenja sve ono loše i frustrirajuće vezano uz nju. Ćao mama...

Posao?

Na poslu je cijelu godinu "nešto" visilo u zraku. Neke promjene (koje uvijek ispadnu loše). Na kraju je ispalo - "rodio se miš" oliti ništa. Tj. ništa pametnog.

Osim što me diša nije pustio na nekoliko prekrasnih službenih putovanja. Majku mu. A sada je recesija i nema šamse da slijedeće godine išta takvog ni zaželim. A kamoli otputujem..

No, shvatila sam da je u određeno doba dobro malo se zakamuflirati i sam sebe "staviti na led" kako ne bi - zbog slave čovjek tj. žena napredovala. Više posla, više odgovornosti, a za puuno manje para (znam da ne vjerujete, ali je stvarno tako) - i slavu. Jebiga, nisam ja Vlatkica koja može živjeti od slave... I ona manekenuša - Gotovac.

Što se još dešavalo? Ovu godinu može obilježiti i obilazak hrpetina sprovoda. U mojem širem krugu, što privatno, što poslovno - poumirali susjedi, roditelji prijatelja, prijatelji, kolege, roditelji kolega....

Pošast. Nažalost, umrli i neki dragi prijatelji od kojih se nije očekivao takav brzi i iznenadni kraj.

Ljubav?

Nekako smo, valjda zato što je Guzda bio jaako zaposlen preskočili onu godišnju "ja se rastajem" fazu kad se gadno poljuljaju međuljudski odnosi u vlastitom gnijezdu. Zato su nas drugi rastavljali - na opće veselje nakon što smo slučajno doznali za taj "seoski" trač!

I da, ove je godine, nakon dugog niza solo - ljetovanja (ako se dvoje mladunčadi i posljednjih dviju godina Kraljica Majka to može nazvati solo) Guzda ostao s nama cijelih devet dana! Wou!! Skoro deset! Zadnji dan nam svima dopizdilo, pa se pokupili doma. Eto.

Mogu samo napomenuti da me je malo i živcirao. Jer nisam samo ja apsolutno vladala rasporedom života na moru. Ahh... Žene... Nikad zadovoljne.

Naravno da ima toga još, no, da ne crknete od buljenja u ovaj post - za danas dosta.

Aloha!