Moja dobra prijateljica prije par mjeseci je odlučila uzeti otpremninu i otići u prijevremenu penziju oliti mirovinu. Ideja je bila da proda svoj stan u gradu i zamjeni ga za neki mali prigodni u Puli ili okolici, u blizini svojeg jedinca sina i toplog zraka, sunca i mora koje obožava..

E sad, s to nešto para što je imala nije baš mogla dobiti nešto dobro, suho, novo i u centru Pule, jelte..

Kao prvo, naprasno je još prošle godine prodala svoj stan. I dozvolila da ju "izbace" nakon mjesec dana, u trenutku kad nije imala pojma da li će i kada naći stan u Puli. Onda je isto tako naprasno kupila stan - apartman(čić) u izgradnji u bližoj okolici. I nastanila se u hladnom, iznajmljenom apartmanu u blizini. Sve skupa dosta nabrzaka i dosta nepromišljeno za jednu ženu s iskustvom. Hmm...

Anyway, dotična je u posjetu starom kraju. I srce joj puca što se odlučila otići od svojih prijatelja i toplog kontinentalnog kraja. Na moru je još uvijek zima, puše bura, puše jugo, dosadno joj je, a sina tako i tako baš i ne viđa - čovijek radi, ima svoju obitelj, malo dijete...

Da ne velimo da živi u selendri, gdje joj pod prozorom bruje traktori, ljudi idu u polje raditi.. I sad plače za "gradom", a sa to malo crkavice neće baš biti u mogućnosti da se često odveze na kavicu u centar Pule.

Zašto o tome nije prije razmišljala? Zašto je sve učinila tako nabrzaka? Jebiga, treba stvari gledati i malo dugoročnije. Nije samo "more" u ljeto, kad je vruće i toplo, puno ljudi...