Malo sam dole izbacilia žući (ima još nekih detalja koje nisam htjela stavljati na ekran), ali m nekako bljak da sve to bude na vrhu, pa eto, pišem novi post. (razmišljala sam i o brisanju, ali ja stojim iza svake svoje izgovorene riječi!)

Bez obzira koliko sam navečer kad legnem u depri, koliko se puta noću budim, razmišljam, mučim tijelo jer ne mogu zbog tih misli spavati - jutro je uvijek pametnije od večeri.

Ako ništa drugo, ja se uvijek osjećam više optimističnije. Tako je i danas. Vani sve bijelo. No da, ne baš sve, ali se bijeli..

Nadam se da će se sve posložiti koliko toliko razumljivo za nas kao obitelj i za KM. Ostalo ćemo ostaviti po strani, uključujući moju dragu familiju.

Danas je kod nas tulum. Stižu nam dragi prijatelji i kumovi (onaj moj slavni kum je u gipsu - baš me zanima jel stiže ) na Nasljednikov rođkas.

Gospodin je odlučio da mu nije bed primiti poklone od šire zajednice. Samo se protivi puhanju svijećica. He he..