Za početak samo da odgovorim Stereokemiji kako Mala podnosi svoju bolest:

Pošto je ona dobila dijabetes sa četiri godine, praktički se ne sjeća "onog prije", što je dobro. Sve vezano uz dijabetes - mjerenje šećera, pikanje tj. davanje inzulina, hrana - to ti je sve njoj više-manje normalno.

Ne znam što će se desiti kad uđe u pubertet, jer mala od moje frendice (sada ima 15) ima strahove kako će umrijeti kad zaspi i sl. - pa ju frendica vodi na psihološka savjetovanja. No, oni imaju i nekih drugih obiteljskih problema, pa mislim da se maloj svašta skupilo na hrpu.

Mala je tip "male vještice" - što si zacrta, to dobije, na ovaj ili onaj način. Sa suzama ili bez..

Ključnu ulogu tu ima i njezina učiteljica koja je krasna žena i pedagog. Osim toga, u razredu imaju dječaka sa nekim poremećajima rasta (patuljastog), tako da je on "glavni" u razredu, a njezina bolest nije "tako strašna"..


Htjedoh napisati da sam, na lijep ili ružan način otjerala sve frajere iz moje blogosfere - ili im je blesavo ostavljati poruke. Dečki, ja sam vam jedna plavuša koja ne zna isčitati da je netko došao ako nije ostavio komentar. Toliko. Sorry curke.. He he

A naslov - živa istina. Guzda veli da sam bolesna, znači ništa od prirodnog liječenja petkom...