Upravo odgledala "Život uživo" i moram ovo sada odmah komentirati. Nema veze što sam vam danas već napisala post.

Naime, radi se o zavrzlamama s listama dozvoljenih lijekova na spisku HZZO-a. Nisam zapamtila doktora koji je predstavljao dotični zavod, koji nam je lijepo nonšalanto objasnio kako je sve straašno jednostavno. Ma da, za njega ovako zdravog...

Početak priče je u nekom selu kod Đakova gdje živi djevojčica koja boluje od (ako sam dobro zapamtila) cistične fibroze ili tako nekako. Point je da dijete treba puno lijekova, puno kontrola, pregleda (dvoje starije djece ima istu tu bolest i trenutno su u zg. u bolnici)...

I sad nam dotični doktor objašnjava kako je spisak lijekova koji majka (nezaposlena neuka udovica) mora kupiti jer više nisu besplatni - zapravo netočan, jer da se neki lijekovi mogu dobiti na recept!

I da se kao mi (jelte roditelji svih kroničnih bolesti koje zahtjevaju veliki broj lijekova i pomagala) moramo informirati. Ma daj...

Ja sam angažirani roditelj jednog djeteta - dijabetičara. I trudim se biti jaako informirana! Svakih tri mjeseca odlazim u HZZO potvrditi svoje tj. Mala-ine doznake za različita pomagala. Skoro svakih pola godine dotični HZZO mijenja svoje pravilnike ili isčitavanje istih pravilnika. I svako malo ostanem zatečena što se od mene traži da - recimo trakice za mjerenje šećera u urinu - moraju na komisiju. A prije tri mjeseca nisu trebale ići..

Što to znači?

Da moram otići doma po specijalističko mišljenje (dopis našeg dijabetologa), naše dnevnike mjerenja šećera (svakodnevno upisujemo nekoliko mjerenja šećera u urinu i iz kapljice krvi iz prsta u tablice kako bi naš dijabetolog mogao pratiti što se dnevno mijenja u razini šećera moje desetogodišnje djevojčice) i doznake s početka priče, stati u red, čekati (ponovno) sat vremena kako bi gospođa iza stakla napisala zahtjev, uzela te sve moje papire i rekla da provjerim za 3 tj. da li i u kojoj količini su nam odobrene naše trakice.

Mjerenje u međuvremenu??

Samo na avans i dobrotu vašeg lokalnog farmaceuta koji će vam "posuditi" tj. dati unaprijed trakice...

I sad bi kao naša doktorica opće prakse morala znati da mi možemo dobiti - naprimjer alkohol (jer za svako mjerenje iz prsta i za svako pikanje prije trebate obrisati kožu s vaticom s malo alkohola) - na recept!! Bar nam tako kaže farmaceutkinja. Jer smo si dobri s njom...

E sad, pitanje je da li naša doktorica želi dati taj recept!

Da ne velim da su dotičnoj mami objasnili da bi MORALA svaki put dobiti putni nalog, tj. novce za troškove putovanja na pregled u zg.! Poznam neke seoske doktore. Nije baš da ti uvijek žele dati taj nalog!

Sve u svemu me zapravo strašno živcira što se neke kronične i neizlječive bolesti moraju stalno provjeravati kroz to "komisijsko" odobravanje lijekova i pomagala. Ako je moje dijete u dobi od četiri godine obolilo od dijabetesa, na našu veliku žalost - ne može nikada ozdraviti!

Čak dapače, može se desiti da, nedovoljnim brojem pribora za mjerenje šećera možemo ugroziti i pogoršati bolest!

I da, dali bi sve trakice ovog svijeta, sve novce ovog svijeta da naša djecu budu zdrava... (sada je petnaest do šest, idem pozvati Malu na mob. da dođe doma jer je vrijeme da se pika i večera - kuhani obrok!!)