Jučer gledali Hercegovci za volanom. Sva sreća da sam morala pogledati na netu, pa sad znam da je u selo naše malo stigla družina "Histrion", doduše u malom izdanju.

Ma, ja vam idem i u kino da na kraju ne zapamtim naslov filma, a kamoli ne kazališnu predstavu!

I moram vam reći da se tražila karta više - što je rezultiralo donošenjem stolaca za "sa strane".

I bilo je super. Da priča nije vesela (vozači ministara muljaju sa dotičnim ministrima, dižu fiktivni kredit, odkupljuju "posrnulu" tvornicu koju su u međuvremenu (ministri) uništili, naravno na kraju popuše... itd), bila bi tragikomična jer je preslika mnogih naših privatizacija u lijepoj našoj..

Drugo, danas sam se opet malo vozala po nekim našim selima koja nisu na glavnoj županijskog cesti. Opet tužan zaključak: kuće su ofucane, dvorišta puna blata, fasada nikad ni nije bilo, djeluju zapušteno, starinski... Doduše, svako selo je imalo i podružnu školu, pa valjda ima i djece... ili....

Pretpostavljam da ima mladih ljudi koji iz tih sela odu u grad na školovanje. Zašto se ne vrate i podignu kulturnu, društvenu i životnu razinu života u tako jednom malom zapuštenom selu? Zašto naši bogataši ne kupe zelena polja, zaposle narod, izgrade si dvore...? Tako to rade bogati Englezi..

Neću vam reći gdje sam bila. Ako netko zna gdje je selo Babodol - e onda zna koja je županija bila na mom putu!

I da, ujutro snijeg - jedva se probila. Popodne sunčane naočale - da poludiš!