Jojj...

Da li se i vama dešava da ništa ne stignete? Vrijeme mi leti kao luudo i sve ono što sam rekla da ću ove godine raditi - odvojiti neko slobodno vrijeme za Kraljicu Majku i moj fax - još uvijek ništa..

Ne mogu reći da sam neorganizirana. U principu tjeram jako puno stvari. Naravno, sada nećemo u detalje o poslu. Iza posla (koji ponekad, da ne velim sve više ulazi i u ono tzv. "slobodno" vrijeme pa doma stižem puuno iza 15 h) moram usput svratiti do nekog špeceraja (računaj minimum pola sata), pa nabrzaka kuhati (danas sam u trapericama, tako da sam još uvijek obučena u ono s posla, nisam se stigla niti raskomotiti), usput nešto sređivati..

Okreneš se i već je šest - pola sedam...

Malo problogam, dođe osam sati - neki CSI (da ne velimo skoro svaki dan)..

Imam prijatelje koji tek onda, negdje iza devet, deset počinju nešto raditi. Žao mi je, ja se ipak dižem u cik zore, tako da mi se obično jaako jaako spava. Ne mogu ja sad sjesti i nešto raditi, čitati ili baviti se naukom.

Sva sreća da više ne brinem o peglanju (naravno, taj sav silni veš treba i pospremiti, zmazani staviti u perilicu, poslije izvaditi...) i čišćenju kuće, osim kad nešto ispadne loše, pa se ljutim..

Između svih tih škola ujutro/škola popodne, doktora, zubara, dijabetologa, roditeljskog koji uskaču tu i tamo tokom mjeseca (naravno, Pater Familijas nema pojma o ničem) stvari se još više kompliciraju..

Rado bih vikend provela u društvu prijatelja, nešto odraditi s djecom, a ne zabavljati majku... I što sad?

Gdje griješim?