I'm back!!!

Naravno, da ne iznevjerimo tradiciju, moj najdraži kufer NIJE stigao zajedno sa mnom. Za popizdit. Opet su ga misteriozno na Minkenskom aerodromu zagubili. Naravno, opet su kuferi mojih kolega stigli.. (Ima li tko vezu u Lufthansi ili na aerodromu da ih tužim?)

I sad, kako je bilo??


(poznati pogled s Ponte Veccia - starog mosta na rijeku Arno)

Pošto sam bila sa dvojicom kolega, nagledala sam se "muških" dućana, tako da sam postala ekspert za najnoviju mušku talijansku modu, dezene košulja, kravata... (na moju opću žalost, Guzda ne rabi takve stvari, tako da mi đabe to znanje).


(mali pogled na poznatu katedralu)

Hotel je (sa svojih pustih četiri ****) sređen samo na slikama na internetu i eventualno predvorje, sobe su koma.

Em male, em se gule tapete, em se neki golub pokakao po staklu prozora i naravno da isti nije bio opran za cijelog mog boravka (možda i duugo duugo prije toga..).

Da ne spominjemo kadu u kupaoni - kako u nju stane malo veća guza, da ne spominjem stražnjice bogatih debelih Amera još uvijek mi je nepoznanica...

Otkrila sam i misterij što su i zašto feštali, uz puno dima, muzike, govorancije i nekakvog krvavog mesa prošle godine na Trgu republike: slavili su prekid zabrane spremanja po restoranima poznatog "Firentinskog odreska".

Što je to?? To je komad junećeg krmića kojeg bace na vatru, vrlo kratko i onda ti kao takvo krvako i sirovo serviraju.

Pogledajte moj tanjur:



No, kad vam ga donese ovakav zgodan primjerak konobara, jele bi, drage moje i ovako sirovo:



Mislim da je ovo dovoljno kao poanta za kraj.... (o kupovini sutra..)