Ne znam dal' da pišem il' ne pišem.... tak i tak to nitko ne čita, jer ne vidi ni svoj blog, a kamoli tuđe..
No, anyway, ne može se mene samo tako ušutkati...

Upravo bacih u koš za smeće reklamu za neki dućan - pisalo velikim slovima "Gratis". Ma moš' mislit' da je nešto kod nas (ili bilo gdje drugdje) gratis oliti besplatno.

Nema toga! Čini mi se da se polako povlače i Kinezi. Valjda su ljudi otkrili da ako kupe majicu za par kuna, pa se ona raspadne nakon prvog pranja - da je to onda skuplje nego kupiti mrvicu skuplju - pa se može oprati barem tridesetak puta!

U subotu smo bili u lovu na Lakosta majicu. Ne možete niti zamisliti kako je to naporno!

Naime, Guzda treba otići na neki sl. sastanak na koji se gleda (vjerovali vi ili ne) kakvu tj. koliko skupu majicu nosiš! Pošto mu se radi o važnom sastanku i važnom (čitaj velikom) poslu... neću vam dalje niti pisati.

Ne velim da nisam vidjela po aerodromima i djutićima Lacostu, ali, pošto to Guzda ne nosi - nisam se zamarala s uspoređivanjem cijena, nedajbože kupovinom. Sad mi žao...

Zato naravoučenije ovog posta je slijedeće: uvijek imati u ormaru jednu Lacosta majicu. Zlu ne trebalo!

I da: da li po zakonu vjerojatnosti i statistike imamo više šanse da nas i "šefovi" zapaze, sada kad je blog opustio zbog ovih silnih komplikacija s plaćanjima (ako sam dobro shvatila naputak uredništva). Dečki - račune treba plaćati na vrijeme!!