Vozim se danas s posla i sjetim Mađara. Kakvih vražjih Mađara - pitate se vi. Pa onih pravih. Natrpanih stvarima, gepek tregerom i jastucima natovarenim na sve prozore.

Nema ih. Nema uznevjerenih Mađara kako lutaju mojim mirnim selom.


Znači:

a) skočio im standard toliko da koriste autoput ili
b) lutaju u neko gluho doba noći ili

ma ne, ima njih, ima....

Ali zato Jugači, Stojadini i ine prometalice iz doba naše zajedničke prošlosti sa sada okolnim susjedima. Registracija čudnih.

Čak i ne bauljaju. Znaju oni gdje je najbliži (bolje rečeno najjeftiniji) put "poprijeko" do "lepog mora". Znaju oni, bili već... davno je to bilo....

Eto, toliko o elitnom turizmu.

I da, zašto slika Swarovskog? E to sam zaradila! Kako? He he....