Upravo jedem finu, hladnu, slatku i slasnu.... dinju.

Ljudi ju obično ili jako vole ili ne. Nema sredine. Ja ju obožavam. Taj fini miris finog (no da, nije voće) ploda.

No, htjela sam popričati s vama malo o našoj dragoj poljoprivredi. U nedavnoj vožnji kroz Italiju zamjetili smo da se njive intenzivno zalijevaju. Rano ujutro i kasno popodne vodeni topovi pucaju po kukuruzištima, vinogradima, svemu što smo usput vidjeli... a kod nas - science fiction.

Nažalost, kako je nedavno spomenuo jedan profesor s poljoprivednog fakulteta - stanovništvo našeg sela je iznimno nepismeno. Uglavnom djeca koja odu u srednju (poljoprivrednu), a pogotovo oni na faks - nikad se više ne vrate na selo da to svoje znanje upotrijebe na pravi pozitivan način.

Naravno da je poljoprivreda slabo isplativa, ali, dragi moji - kad se obrađuje i tretira i razmišlja o njoj na isti način kao i prije sto godina (to me podsjetilo na jednu drugu profesoricu na PBF koja je spomenula kako su na labosi na faksu - isti kao ono iz doba Marije Curie, no da srekrenuh s teme)

Da ne velim onu ljepotu da si sam sebi gazda i nitko ti ne dahće za vrat, ne viče na tebe hudi šef i sl.

Naravno da na selu nema godišnjih odmora. Ali dragi moji - da dovoljno zaradite - možete vi i preko zime na ljetovanje u toplije krajeve.

I još za kraj - nažalost, nećemo dospijeti daleko i naše selo će biti još siromašnije nego sada, jednog dana u zajedništvu s EU - kad nam se seosko dvorište svodi na dvije kravice, par kokoši, par svinja, malo njive, povrtnjak, vinograd (da gazda ima kud pobjeći)..... ne ide to tako dragi moji!

A zašto ja to pišem? Tako i tako je naše selo informatički totalno nepismeno. Nažalost.....