Kao prvo još jedna čestitka!

Naša draga Tehnožena rodila je curicu Ewu!!! Živjele i mama i kćer duugo duugo....!!!!

A sad nešto sasvim drugačije. Vaša Rudarka, seoska žena - majka učinila je veliki korak (za nju samu) doduše mali za čovječanstvo....

Odlučila se propitati i unajmiti ženu za kuhanje - pranje - spremanje - peglanje!!! Jeee.....

Sve je počelo kad su nam prvi susjedi, inače bebysitteri Maloj, (tj. sada kako je već "velika", tamo je samo ručala, a susjeda ju je i pripazila, da nije prepuštena sama sebi...

Znate već, Mala je dijabetičar pa je obavezno potrebno da ruča kuhani obrok...

Anyway, ljudi prodali kuću i odlučili se odseliti iz naše ulice.

Ja sam bila neutješna jer, osim što sam izgubila dobre, mirne, tihe i uviđavne susjede, koji su (ipak) čuvali i naše dvorište, izgubih i bebysittericu.

Još prije je bilo vike po kući: "ja sam vam samo domačica i spremačica..." i klasičan muški Guzdin odgovor: "evo, ja plaćam, unajmi nekog jednom tjedno da sve počisti i ispegla..". Ma moš mislit. Ne može netko jednom tjedno to obaviti, a šta s ostatkom tjedna....???

No, sve mi je to bilo nekako nezgodno.. Pa neću se brukati da mi netko dolazi pomoći...

I onda Rudarka u pola noći pegla, umorna pere suđe kasno navečer, kuha svako popodne Maloj (i ostalima) za večeru (e da, ona mora imati i kuhani obrok navečer, pa onda još jedan "suhi" kasnije navečer...anyway, dijete treba jesti šest puta na dan!)....

Eto, a šta vi mislite o tome???