Mislim da je dosta o putovanjima. Bar za sada. Do slijedećeg...



Ovaj vikend smo zapalili malo u planine. Slovenske. Popili kavu u Kranjskoj Gori (to je jedino bilo dodirno s fency ski mjestom) i to u jednom malom i neuglednom kafiću gdje nema gužve... i puštaju Grašu, Olivera i sl. dalmatinske mjuzišne...(zapravo me takva muzika živcira, ali u ovom kontekstu je relativno pozitivna stvar).

Dalje smo, između ostalog sreli neke frendove (nedogovoreno), zalili hrpom piva zelje i klobase (mmm..), pokušali jedni druge uvjeriti u svoje muško - ženske stavove (može i žensko - muške).

Frendovi s kojima smo dogovorili izlet ponijeli za djecu laptop. E da, jedan od najboljih stvari u dotičnom planinarcu je taj da je debelo u brdima, tako da ne lovi nikakav teve program, što je moram priznati, osvježenje. Čak su i kuharice u laganom ritmu, bez sapunica, vijesti i ostalih sranja..

Djeca su se luudo zabavljala, na moje veselje, bez kompjutera. Igrali su Jamb, crtali, čitali, učili pjesmice (Mala je morala jednu naučiti za školu, naučili su svi!)...

Jedna mala primjedba: na ova dva službena putovanja bijah u hotelima s jako puno zvjezdica. I naravno, provjeravah da li imaju šta za doručak za male (velike) dijabetičare. Ništa. Štani. Ni corn flakes bez šećera, ni dijetnog pekmeza...ma ništa. I sad ti vodi dijete sa sobom, plati mu skupi smještaj... užas!