Ako se sjećate posta o mojoj ulici.. e ovo vam je list slikan ispod jednog od onih javorova.. Nije mi bila namjera podsjećati vas na jesen List je tu zato što mi baš nekako paše uz pjesmu.. MOJA PREOBRAŽENJA Ja pjevam sebe kad iz crne bezdane i mučne noći iznesem blijedo meko lice u kristalno jutro i s pogledima plivam preko polja livada i voda Ja pjevam sebe koji umrem na dan bezbroj puta i bezbroj puta uskrsnem O Bože daj me umorna od mijena preobrazi u tvoju svijetlu nepromjenjivu i vječnu zvijezdu što s dalekog će neba noću sjati u crne muke noćnih očajnika Antun Branko Šimić

- 22:09 - Komentari (8) - Isprintaj - #