Volim jesen, a jedan od razloga su prekrasne boje koje nam dariva. Stabla na fotki su javorova. Moji sumještani kažu da je ovaj drvored bio zasađen Titu u čast. Ukupno ima 25 stabala, ali ne znam ima li kakve simbolike u toj brojci. Meni povijesni razlozi i nisu toliko važni, bitno je da svaki dan dok se penjem ovom ulicom uživam u pogledu.Javor mi je ,uz bukvu, najdraže drveće.. sve mi je prekrasno na njemu od oblika listova, ploda, kore pa sve do ovih divnih boja.. Prije nekih 10 - 15 godina, dok su još padali pravi snjegovi, ova ulica bi se zimi pretvarala u stazu za sanjkanje. Mi klinci smo naravno uživali i dane provodili vani uživajući u zimskim radostima. Danas se djeca tu više ne sanjkaju.. rijetko ih viđam i na drugim mjestima. Vremena se mijenjaju, oni više ne provode toliko vremena vani u igri na svježem zraku. Ponekad mi bude žao zbog toga.. Danas je IN provoditi vrijeme uz igrice na kompu ili pred televizorom, a ne vani u prirodi. Mislim da su zakinuti za jedno divno iskustvo.. Mene vam inače u životu prate strme ulice. Dok sam živjela u Konjicu, moja ulica je isto bila strma i to puno više nego ova.Zanimljivo je da se i do faksa moram penjati. Dobro, mogu naravno i busom, ali meni je draže pješice. Izvrsno je za održavanje kondicije Prvu fotku sam već stavljala u jednom postu, ali u međuvremenu iskopah i ovu drugu u arhivi pa mi je bilo zanimljivo usporediti ih.. Ako želite vidjeti veću, kliknite na manju..

- 00:35 - Komentari (16) - Isprintaj - #