31.01.2006., utorak
SODI
o lijepa osnažna ruko
što podari mi ružu na licu
|
- 00:12 - Komentari
(5) - Isprintaj
- #
26.01.2006., četvrtak
KI MON SI PA UNO
waltz me says:
> vey
schpigl says:
-> ua
waltz me says:
> kamoboa?
schpigl says:
-> ideba
waltz me says:
> polegutamasi. e rohta siba afi. kemona?
schpigl says:
-> tubalemo, keno mia!
waltz me says:
> konha! pato konha!
waltz me says:
> ginglišebuden!
schpigl says:
-> nikongmba, noelo miso
waltz me says:
> ma iu motr sinoglotekubihavušinekuten
schpigl says:
-> ginkgo! me tengo una ora und mis kosas nuimboglutenichni!
waltz me says:
> ce to girbla.
schpigl says:
-> grebas zionjah
waltz me says:
> nahi maso as as as.
waltz me says:
> hituno, AS! komatetro li horftt
schpigl:
rumbala kathmanduac
|
- 01:20 - Komentari
(2) - Isprintaj
- #
17.01.2006., utorak
hiperintuicija
kljucam po kompu, slusam glazbu. brat na kaucu do, gleda TV. okrece se prema meni.
"Da." odgovara mi brat vrlo potvrdno. Pitanje nisam cula.
|
- 01:09 - Komentari
(7) - Isprintaj
- #
06.01.2006., petak
AVOTHAN -dio prvi- tamo gdje se mir remeti iznutra
Još davnih dana gradić Avothan mirno je živio i uživao u svojoj naravi bijelog zlata, blagoj i melodičnoj. Svakog su dana ulice disale prisnošću, poput toplog bijelog kruha. Kad bi netko doživio nekakvu poteškoću, sav gradski posao bi se prekinuo. prokrvljene ulice opustjele bi, dućani bi bili ostavljeni otvorenih vrata... Grad bi se slio ka bolesniku, a sva gradska krv podala bi svoje granule kako bi srce bolesnika ponovno sretno zakucalo. Izreka koju su građani pri takvim prilikama izgovarali zbilja je bila iskrena do srži i peta.
- Dala bih Ohonofotsko more za njega! - rekla bi Pavlimira, a cijeli bi se grad složio s njom.
Grad je znao, ako ikada kakva vanjska sila bude zavedena Zlim Nakanama, te pokuđa nauditi Avothanu, svaki stanovnik dao bi svoj najjači ud, svoju najjaču kost (jaču od slona), svoj najljepši dio srca, kako bi ga spasio.
I tako, dok je grad uživao u svojoj postojanosti iz dana u dan, došao je na red i jedan ponedjeljak. Prvi put taj tjedan, ne bilo koji, u zraku neslućene promjene.
Ipak, svi su znali da je danas poseban dan. U žamoru na sunčanim ulicama osjećala se lagana i slatka napetost. Znali su da je danas bio taj ponedjeljak. Nakon 6 mjeseci. Znali su da se baš danas ponovno okupilo gradsko vijeće, a da je njeg nosio samo jedan razlog okupljanja, jedna namjera: gradu donijeti nešto novo. Tihi žamor poput krvi, u gradu Avothanu, poput savršenog tijela, pulsirao je, kao od srca. Od vjećnice.
U gradu Avothanu, nakon napetih i slatkih, mučnih mističnih, dugih tjedan dana, došao je još jedan dugi dan, a za njim i još duža i budnija noć u kokoj se sagradio ... taj, neistrošivi i vječni, božanstvenog stasa i teških zidina, kameni
eko wc...
|
- 01:29 - Komentari
(4) - Isprintaj
- #
01.01.2006., nedjelja
post-novogodišnji post
svako vam dobro.
zavrshili smo 2 frendice i io s njihovim frendovima na tulumu nepoznanika i bivshih suškolaca. u uredskim prostorima nekog decka koji koristi 099 (nisam ga uspjela dobit. mislim da nemoze ni poruke slat. i zato:) njegovi prijatelji platili su po 85kn za tonu alkohola i hrane, ja nista.
pri dolasku su nam benzin-mani (zaposlenici na benzinskoj postaji koja je bila u blizini) zaprijetili s 7*nečim nečim* i dugom devetkom. "sravnat cemo vas sa zemljom! bit cete palachiinke! " nismo znali zasto.
>a cek se volim prisjetit: tratine pune cistog snijega za nas, ahh..
>cek ne: jednorog sam. neka cura me svom snagom vratima u glavu
>cek mislim da se sjecam: pri grudanju mi je gotovo svaka kugla perfektno poletjela, kao i mojim frendovima, tako da nam je svaka druga zavrshila na faci =D motherfuckers!
>cek se najjasnije sjecam:
ja: jebote zakon, ne pustaju nam narodnjake!
maja: dora?
ja: kaje? (veselo se smjeshim)
maja: upravo slushamo narodnjak.
--
pri našem povratku , da bi nas uplasili, benzin-mani bacali su petarde pred benzin-pumpe
|
- 23:19 - Komentari
(3) - Isprintaj
- #
|
