nedjelja, 26.11.2006.
Na obalama burnog mora
Uz pjesmu nekog zbora
Anđeo za ljubavi plače
Pa moli krasnoga boga
Da ga izbavi iz magle,smoga
I pozdravi život kojeg nosi sve kraće
I nebo ona moli
Da joj riječi zbori
Glasom milim iz davnine
Ili možda druge sredine
Ali kamo da duša ode
Dok putove joj vrazi vode
A tužne pjesme dane broje
Nemirne poput hladne vode....
I ode tuga ispod mosta
Da pronađe anđeoskog gosta
Krila crnih,izbljedjele duše
I uništi one koji vječnost guše
VIOLA
EVIL INSIDE ME IS WHAT MAKES ME UNFEARLESS
subota, 25.11.2006.
Polje maraka ili sjena neka?
Dali to je mjesto gdje smrt čeka
željon gledajući u tminu daha
što mladost tjera da izgori u pepeo praha?
Iluzije li dok vidjeh cvijetak
to latica prerušena,a ispod metak.
I tako duša svaka misli
dok sudbina ju natjera da visi.
Ode dan dozivajući noć
a sunce tiho jeca gubeći moć.
U noći rodei se smrt krasna
pa zavodi duše da bi tuga bila jasna.
I opet isti korak Deviana mladog,
vidjeh traži dušu neku izvan mraka
da smogne ljepoticu tražiti zalog
ta spasiti ga može samo obećanje srca jada
VIOLA
srijeda, 22.11.2006.
TWO FOR TRAGEDY
Sleep Eden sleep
My fallen son
Slumber in peace
Cease the pain
Life's just in vain
For us to gain
Nothing but all the same
No healing hand
For your disease
Drinking scorn like water
Cascading with my tears
Beneath the candle bed
Two saddened angels-in heaven, in death
Now let us lie
Sad we lived sad we die
Even in your pride
I never blamed you
A mother's love
Is a sacrifice
Together sleeping
Keeping it all
No sympathy
No eternity
One light for each undeserved tear
Beneath the candle bed
Two souls with everything yet to be said
VIOLA
subota, 18.11.2006.
DOK TAMA VREBA JA ĆU BEZ OBLIKA LUTATI
ponedjeljak, 13.11.2006.
VRIJEME SUZE KRADE
Sagriješih dok izdala sam duše,
Počivam sama uz mjesec zauvijek
Tražeći neke sjene,tamne,mrtve...
U smrti mir tražim
Dok kroz sumrak gazim.
I more gledam,vragove molim
Da ti dušu iz vječnosti izbavim...
Granice sam svijetova sanjala
Misleći da ću te izbaviti iz vremena,
A vječnu tugu sam pronašla
Koja mjesto tebe moju dušu razara...
I sada kada svijet se mrači
Kreće Ona kroz zidove prostora,
Traži one slabe da im život ruši
U ponore bezdana savršene noći
(i anđelima krila potrga dok ih potajno guši)
VIOLA
nedjelja, 12.11.2006.
MEMORY
IDITE NOĆU NA GRIČ I KAO IZ MISTERIJSKOG FONOGRAFA
ČUT ĆETE POUKU TOGA GRADA,TE ZEMLJE,TOG NARODA
A.G.Matoš(1873-1914)
VIOLA
četvrtak, 09.11.2006.
Gledajući u mjesec gutam bol,
nakuplja se u meni kao hladan smog.
Stojim pored ograde u zatvoru vremena
I ne znam kamo da krenem osim u vječnost sumraka.
Grad u tami sniva,
a ja nit u tome neću naći mira.
I ponekada moja duša pita
kako svijet izvan granica izgleda
VIOLA
ponedjeljak, 06.11.2006.
SMRT JE PRIVILEGIJA ONIH KOJI NE SHVAĆAJU ŽIVOT
Žalost ponekada moje srce krasi
Kada sjetim se riječi tvojih
Da života ne poznaješ pa neka te spasi
Dno poput očiju svjetlih mojih
U poljma ruža anđeo jedan plače
Dok mjesec se tiho uz nebo diže
I suncu vremena neda da sviće
Jer ionako posljednja ruža nikada ne miriše..
Sreća za vijeke moju dušu krade
Kad sjetim se pogleda tvojeg
U kojem nevidljiva suza kapati stade
Pa oživi ugaslo srce duha mojeg
Strah me,priznajem,da ne odrastem
Pa te izgubim u vrtlogu svjetskih zala.
Sjetih se kada izustih,bojim se da ne posrnem
A ti rukom odmahnu pa samo kažeš,ružo još si mala..
Na livadi sjedih staroj,uspomena proplakanoj
Uz rosu,pa se stopim u ništavilo bezdana
Poput tebe,ali opet svoja kao kiša ili kap vremena
Zauvijek tvoja,malena ruža u kip savršeni satkana.....
VIOLA
nedjelja, 05.11.2006.
SNOVI PONEKADA KRAJ NE POZNAJU.....
Kristali ili suze,jednako padaju
Razbijajući se o ledene podove.
Stoljetne duše se snovima nadaju,
Padajući u preduboke ponore..
Smrt kazaljke vremena pomiče
U noći gluhoj bez ijedne priče..
Vrana crna leti preko zvonika,
Još more samo tuče preko kipa...
Ponoć je otkucala svoje sate
Posljednje živote i dane,
A ja se molim za duše koje pate
U vječnosti čekajući da im sunce svane....
I čujem nebo da me doziva
Ali poći ne smijem,još vrijeme me čeka
Znam da doći će anđeli prostora
I zimu hvaliti,ali neka........
VIOLA
subota, 04.11.2006.
STOLJETNI GRIJEH
Sanjah tugu očiju njenih,
Bježala je poput kiše nijemih..
Primih joj hladnu ruku,
a ona očima okrene kao da gleda muku
Preletjeh gora radi duše joj tamne
Da pronađem sunce,da joj zora svane,
Ali ona...Ona ode još dalje
U ponor mutni izvan svake jave
I tražim nebo da joj dušu vrati,
I zemlju da odredi koliko je sati,
Ali anđelima nikada mira
Od vječnosti i stoljetnih vila....
VIOLA
petak, 03.11.2006.
Smrt zavladaše svijetom sjena,
a mir zauvijek spava u noči mjesečevih mjena..
I dok bude se zidovi stoljećima stari
dolazi san,prirodni,pravi..
Zašto nestade Anđeo ili Vila
kada noć je pjevala sasvim mila?
Kako zove se mjesto
gdje duša obitava često?
Odgovore tražim u sutonu,magli,
a znam da nikada doći neće
zbog prevelike mu časti,
pa i moja duša zauvijek u sjenama šeće...
VIOLA
srijeda, 01.11.2006.
EVERYTHING LAST UNTIL THE FIELDS OF GLORY
Mors stupebit et natura
Cum resurget creatura
Tuba mirium spargens sonum
Per sepulcra regionum
Coget omnes ante thronum
Darknia: The Last Grief
In my sleep called Death
I was flying high like dust
From the Ashes of a Witch
I'm now One with Darkness
I'm a burier of Sadness & Solitude
Tears belong only to me
And the infinitive Ones
Through Winds of sacrifice I counted my tombs
In my prays to the Gods
I said Mark my words
No longer pain shall be suffering life
Before I enter the sleep called Death
Say your Final lament
In our Last Grief
Earth blamed me for what I once was
But no more shall be
Tears belong only to me
And the infinitive Ones
Through Winds of sacrifice I counted my tombs
In my prays to the Gods
I said Mark my words
No longer pain shall be suffering life
VIOLA
December Elegy
May thou carry me to the sea
Like autumn leaves... heaven wither
Savage is the winter prevailing within
I fall for thee... Sorrow entreating me
Makes me leave heaven
Breed my night like tears of sorrow
Creep with life the days that morrow
Thee scent like snow
I find thy lilies there of snow
Where once I died... weeping for thee
Everlasting seems the strife ascending within
Falling for thee...
Darkness confounding me
Makes me leave life
Breed my night with thy sorrow
Examinate this pain like snow
Driven far from my efferly loss
Enter this extended night of sorrow,
Pain,flowing tears...
Breed my woe
Descend with broken wings
Midwinternight inside
Merged by life... like thousand
Frozen tears
Come melt the ice... maytime...
VIOLA
