Na obalama burnog mora
Uz pjesmu nekog zbora
Anđeo za ljubavi plače
Pa moli krasnoga boga
Da ga izbavi iz magle,smoga
I pozdravi život kojeg nosi sve kraće
I nebo ona moli
Da joj riječi zbori
Glasom milim iz davnine
Ili možda druge sredine
Ali kamo da duša ode
Dok putove joj vrazi vode
A tužne pjesme dane broje
Nemirne poput hladne vode....
I ode tuga ispod mosta
Da pronađe anđeoskog gosta
Krila crnih,izbljedjele duše
I uništi one koji vječnost guše
VIOLA
Post je objavljen 26.11.2006. u 22:39 sati.