![]() |
| < | siječanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
RATS AND CHILDREN'LL FOLLOW ME OUT OF TOWN

„Dok postaje gospodar prirode, on ujedno postaje i rob stroja koji su njegove vlastite ruke izradile. Uza sve svoje znanje o materiji, on ne zna o najvažnijim i najfundamentalnijim pitanjima ljudskog postojanja: što je čovjek, kako treba da živi i kako se ogromne energije u čovjeku mogu osloboditi i produktivno upotrijebiti...
Ideja dostojanstva i čovjekove moći, koja mu je dala snage i hrabrosti za ogromna dostignuća u nekoliko posljednjih stoljeća, ugrožena je zahtjevom da moramo ponovno prihvatiti čovjekovu potpunu nemoć i beznačajnost. Ta ideja prijeti da razori same korijenje iz kojega je izrasla naša kultura...
Sve veća sumnja u ljudsku autonomiju i razum stvorila je moralnu konfuziju u kojoj je čovjek ostao bez vodstva, bilo objavljenja, bilo razuma. Rezultat je prihvaćanje relativističke pozicije koja pretpostavlja da su vrijednosti, sudovi i etičke norme isključivo stvar ukusa ili slučajne naklonosti. Ali budući da čovjek ne može živjeti bez vrijedosti i normi, taj ga je relativizam učinio lakom žrtvom iracionalnih vrijednosnih sustava. On se srozao na poziciju koju su grčko prosvjetiteljstvo, kršćanstvo, renesansa i prosvjetiteljstvo XVIII stoljeća već prevladali.
Zahtjevi države, zanos za magične osobine moćnih vođa, snaži strojevi i materijalni uspjeh postali su izvor njegovih normi i vrijednosnih sudova.
Trebamo li to ostaviti tako?“ (Erich Fromm: Čovjek za sebe)

MALO STATISTIKE:
Svake godine u svijetu od gladi umre oko 13 milijuna ljudi, najvećim dijelom djeca MLAĐA od 5 godina.
Gladni u svijetu u jednoj godini prehranili bi se novcem koji se u devet najrazvijenijih zemalja tjedno potroši na hranu za mačke i pse! Za prehranu svih gladnih u svijetu bio bi dovoljan novac što ga Ameri potroše za mršavljenje! Kada bi četrdeset najgladnijih država izdvajalo za hranu koliko izdvajaju za oružje, glad bi nestala.

CLICK HERE

























I just wanna play with my band
Are you good enough for me
Hiya boys I'm the choosen one
Can't you fucking see
I'm a jealous god and I want everything
And I love you with a knife
I'll take you, if you're ready for me
And I'll give you my life
Ja sam osoba bez idola. Nikada se nisam identificirala ni s kim niti sam ikada nekoga pokušala oponašati. Niti one koje poznam, a još manje neke zvijezdice s ekrana. Ne volim se deklarirati kao punker, rocker, metalac ili bilošta takvoga, ja sam JA i gotovo. Malo ljudi općenito ima moje poštovanje i malo je onih kojima se divim. Onih kojima sam dopustila da utječu na mene. Danas je rođendan jednoj takvoj osobi – Johnu Josephu Lydonu a.k.a. Johnnyju Rottenu.
U 8. razredu nabavila sam svoj prvi album od SEX PISTOLSA (Kiss This). Do tada sam slušala svakakva sranja moram priznat. Mogu slobodno reći su Sex Pistolsi napravili jednu revoluciju u mom životu. Njihov stil oblačenja, ideje, anarhizam, stavovi, ponašanje, muzika, tekstovi. Sve to imalo je jak utjecaj na mene kao curu od 14. godina koja počinje oblikovati sebe kao ličnost.
Mnogi ih pljuju danas da su prvo stvoreni umjetno, da su se prodali, da su postali komercijalno sranje bla bla bla. Shut the fuck up! Pa sve što vrijedi, s vremenom se komercijalizira. A uostalom ne žive ni oni od zraka. Oni su se morali izboriti za taj novac koji sada dobivaju, za razliku od ovih današnjih pop/punk zvijezdica koje idu na sigurno po već utrtom putu. Danas je to samo hrpetina trećerazrednih kopija. Oni su ORIGINAL.

Johnny Rotten, vokal i tekstopisac, bio je prava osoba na pravom mjestu. Njegove pjesme o anarhiji, abortusu, siromaštvu, vrijeđanja kraljice, pune ironije, sarkazma, psovki i mržnje, kratke i koje udaraju ravno u bit stvari bez filozofiranja, bile su glas cijelog jednog društvenog sloja i on postaje glasnogovornikom generacije. Svrha toga nije bila nekoga izvrijeđati, svrha toga je bila da se napokon otvoreno progovori o nekim temama. I u tome je i uspio. Njegov iritantan krešteći glas (koji je postao očito njegov zaštitni znak pa ga je ostavio i u PIL-u), cinični podsmjesi i loša instrumentalna pratnja ostatka benda (Sid uopće nije niti svirao na većini koncerata, a na albumima je umjesto njega ponekad svirao Jones koji isto tako nije baš bio neki talent) potpuno su negirali sve ono što je dobra glazba trebala biti. Ipak, u dvije godine svog postojanja napravili su veću revoluciju i gužvu nego skoro ikoji bend. Sid se ubija 1979., Cook i Jones se boje pjevati o religiji i bend se raspada. Rotten javnosti otkriva svoje pravo ime, izjavljuje kako je punk mrtav i osniva novi bend imenom Public Image Ltd. iliti PIL.

Rotten & Jones
I am an antichrist
I am an anarchist
Don't know what I want
But I know how to get it
I wanna destroy passer by
Cause I Wanna be Anarchy
No dogs body
Anarchy in the UK
It's coming sometime and maybe
I give a wrong time stop at traffic line
Your future dream is a shopping scheme
Cause I, I wanna be Anarchy
In the city
How many ways to get what you want
I use the best
I use the rest
I use the enemy
I use anarchy
(ANARCHY IN THE U.K.)
God save the queen
The fascist regime
It made you a moron
Potential H bomb
God save the queen
She ain't no human being
There is no future
In England's dreaming
Don't' be told what you want
Don't be told what you need
There's no future
No future
No future for you
(GOD SAVE THE QUEEN)
I don't mind the things that you say
I don't even mind going out of my way
I try and do these things for you
Why should I do it
Our love is untrue
I did you no wrong
I did you no wrong
Going out of my head
I ain't seen you off the screen
But those films are my dream
And I can't take much more of you
The bog is no place to imagine your face
(DID YOU NO WRONG)
There's no point in asking
You'll get no reply
Just remembered don't decide
I got no reason it's all too much
You'll always find us
Out to lunch
Don't ask us to attend
Cause we're not all there
I don't pretend cause I don't care
I don't believe illusions
Too much is real
Stuff your cheap comment
Cause we know what we feel
We're so pretty
Oh so pretty
And now
And we don't care
(PRETTY VACANT)
There ain't no moonlight after midnight
I see you silly people out looking for delight
Well, I'm so happy
I'm feeling so fine
I'm watching all the rubbish wasting my time
I look around your house
You got nothing to steal
I kick you in the brains when you get down to kneel
I pray
You pray to your god
I got no feeling
No feeling
For anybody else
Except for myself
My beautiful selfish
(NO FEELINGS)
Try and join the scene but you're too obscene
You’re looking like a big fat pink baked bean
How did you figure that you'd be any use
When all you're gonna get is my abuse
Hey babe
I love you
I love you
I love you
You know I don't like where you come from
It's just a satellite of London
And when you look me in the eye
I just remember I wanna die
(SATELITTE)
She was a girl from Birmingham
She just had an abortion
She was a case of insanity
Her name was Pauline she lived in a tree
She was a no one who killed her baby
She sent the letters from the country
She was an animal
She was a bloody disgrace
Body I'm not an animal
Body I'm not an animal
Dragged on a table in a factory
Illegitimate place to be
In a packet in a lavatory
Die little baby screaming
Body I'm not an animal
Mummy, Mummy, Mummy
I'm not an abortion
Throbbing squirm
Gurgling bloody mess
I'm not a discharge
I'm not a loss in protein
I'm not a throbbing squirm
Fuck this
And fuck that
Fuck it all
And fuck her fucking brat
She don't wanna baby that looks like that
I don't wanna baby that looks like that
Body I'm not no animal
Body An abortion
(BODIES)


cijela postava Pistolsa: Cook, Vicious/Matlock, Jones i Rotten
U PIL-u Rotten nastupa pod svojim pravim imenom – John Lydon. Glazba koju izvodi PIL nije ni slična onoj koju su izvodili Pistolsi (ako izuzmemo “Low life” i “Public image”). U biti ne zvuči kao ništa dotad, jedino možda njemački krautrock bi joj bio najsličniji. Fućkaš sve ove pozere i kopije i Madonnine kićene koreografije i scenografije, Lydon sa plavim dreadlocksima, u šarenoj odjeći koja neuredno s njega visi koji skače i poga po pozornici, snima kamerom!, poziva publiku na pozornicu, priča viceve, sprda se s političarima i vrišti bez imalo sluha o temama poput vjere, ljubavi ili politike sa zdravom dozom inteligentne ironije u tekstovima – to je prava zabava! On je zabavljač i on to zna i isto tako zna da mu to vraški dobro ide! On može bez nas, ali mi ne možemo bez njega – rekao je jednom… hehe… rrrrright! :)

Lydon & Levene
Now in the summer
I could be happy or in distress
Depending on the company
On the veranda
Talk of the future or reminisce
Behind the dialogue
We're in a mess
Whatever I intended
I sent you flowers
You wanted chocolates instead
The flowers of romance
The flowers of romance
I've got binoculars
On top of boxhill
I could be Nero
Fly the eagle
Start all over again
I can't depend onthese so-called friends
It's a pity you need to bend
I'll take the furniture
Start all over again
(FLOWERS OF ROMANCE)
You make me feel ashamed
At acting attitudes
Remember ridicule
It should be clear by now
Clear by now
Your words are useless
Full of excuses
False confidence
Someone has used you well
Used you well
I could be wrong
It could be hate
As far as I can see
Clinging desperately
Imagining pretending
No personality
Dragging on and on and on and on
And on and on and on and on
I think you're slightly late
Slightly late
This person's had enough
Of useless memories
(MEMORIES)
Stained glass windows keep the cold outside
While the hypocrites hide inside
With the lies of statues in their minds
Where the Christian religion made them blind
Where they hide
And prey to the God of a bitch spelled backwards is dog
Not for one race, one creed, one world
But for money
Effective
Absurd
This is religion
Theres a liar on the altar
The sermon never falter
This is religion
Do you pray to the Holy Ghost when you suck your host
Do you read whos dead in the Irish Post
Do you give away the cash you can’t afford
On bended knees and pray to lord
Fat pig priest
Sanctimonious smiles
He takes the money
You take the lies
This is religion and Jesus Christ
This is religion cheaply priced
This is bibles full of libel
This is sin in eternal hymn
This is what they’ve done
This is your religion
The apostles were eleven
Now theres a sod in Heaven
(RELIGION II)
This is not a love song
This is not a love song
Happy to have
Not to have not
Big business is very wise
I'm crossing over into enterprise
I'm adaptable
Now I like my new role
I'm getting better and better
I have a new goal
I'm changing my ways
Where money applies
This is not a love song
This is not a love song
Not television
Behind the curtain
Out of the cupboard
You take the first train
Into the big world
Are you ready
To grab the candle
That tunnel vision
Not television
Behind the curtain
Out of the cupboard
(THIS IS NOT A LOVE SONG)
Call me up after midnight
Tell me I'm wrong
Tell me I'm right
What do you want
What do I get
Did you just need the argument
See this face
Better remember it
See this face
Gonna take all of it
Corporate city
Lucky for some
Richest island in the sun
Bad life
Bad bad bad life
Well this machine is on the move
Now looking out for number one (ha ha)
Bad life
Name of the game is competition
Top of the pile on demolition
This is what you want
This is what you get
(BAD LIFE)
Think I’m proud to be your enemy
Take your hands off of me
Youre worse than the thing that possessed me
They way they were
The way they should have been
Annalisa
Annalisa was 15 years
Stole her soul
But I hear no tears
Ever been alone
And heard the voice
Not your own
I’ve seen those fears
Annalisa
Somehow you used ignorance for sense
Melodrama in your eyes
All concern rests with the dead
Annalisa
Annalisa had no escape
Starved to death in a waiting room
Cheap concern and rosary beads
Did not solve screaming needs
Annalisa
(ANNALISA)
PIL je imao snažan utjecaj na mnogo bendova i po meni nepravedno je zaboravljen.

Uglavnom, Lydon sada milijunaš, živi u Americi sa ženom i popravio si je zube XD i još tu i tamo snimi neku emisiju, dokumentarac, gostuje u nekom showu, snimi neki cd…

Lydon sa svojom ženom Norom (ženska je starija od njega 15 godina, man she’s lucky ;))
Nikada nisam skrivala koliko se divim Lydonu.
On je jedna od rijetkih STVARNIH osoba u tom showbusunesu. Ne glumata, ne filozofira. Često su ga optuživali zbog ismijavanja svega pa i samoga sebe. Da, ali u svakoj šali ima nešto istine. A ljudi će prije saslušati njegove zajebancije nego zamorna filozofiranja. I možda ih potakne na razmišljanje. A to je i cilj, zar ne?
Isto tako, on je original, a to je ono što ja cijenim kod ljudi. Kao što sam već rekla ne volim se niti na koga isfuravati. Čemu nositi na sebi tuđe simbole? Čemu paziti kako će drugi gledati na tebe, tvoju odjeću? Ja nisam JA zbog drugih. Čovjek si nikada ne smije dopustiti da mu drugi diktiraju život. Da se ustručava zbog tuđeg mišljenja biti netko drugačiji. Netko bez etikete prikeljene na čelo. Ljudi su mi prigovarali da nisam pravi punker. Tko je k vragu uopće rekao da sam ja punker??? Ja sam JA i ako me ne volite takvu kakva jesam NE TREBAM VAS. Kako je sam Lydon rekao – “trebamo pustiti da na nas utječu ljudi, ali ih ne smijemo kopirati.” I to je istina.
I upravo ta njegova individualnost i inteligencija kod mene su izazvale poštovanje prema tom čovjeku. Nazivali su ga spasiteljem, nazivali su ga antikristom. On nije ništa od toga, on je čovjek kao i svi mi ostali i ne valja niti uzdizati niti gaziti. On je jedan čudak koji je uspio sam se probiti i postići nešto više u životu. I svaka mu čast.
HAPPY BIRTHDAY JOHN!

JOHN LYDON – KOJA FACA! :) MOJA LJUBAV HEHE ;) CURE UŽIVAJTE!!! ;D

CITATI:
"ll my songs have the same philosophy, which is FUN. But there is an element of seriousness..."
"I don't give a shit. And I don't care what anybody says about the way I look. It's the way I want to look and I don't care. It's not done to impress anybody or depress them or even affect them . It's purely my own little thing."
"You may not like what I’m saying to you, but this is what I mean!"
"There’s originality and there’s always ten cheap versions, and it’s a shame that it is those versions that people always pay attention to. They don’t want to find out the history of how things emerged, and that’s too bad, because without any historical perspective, nothing can make any sense."
"I don't need to swear. I have a big vocabulary."
"He plays four-and-a-half-hour sets. That's torture. Does he hate his audience?" (za Brucea Springsteena)
"To my mind the band, and their ideas are the most important. All too few people in pop music understand that. They sign up all these too-expensive producers thinking that will guarantee them a hit. It might do, but it makes for an almighty tedious piece of work. I don't want to put out records that sound like everybody else. There's enough of that already." (o PIL-u)
“Ever get the feeling you’ve been cheated?” (zadnji koncert Pistolsa)
"…We´re much much closer to early rockn´roll. That´s where our energy comes from. It´s the same kind of energy, except that our songs aren´t about long tall Sally. They are about being bored to death, nothing to, do nowhere to go after 11o´clock when the pub´s closed. In England they don´t like you to be entertained, because it means your brain would begin to think for itself and this they don´t like. That´s why they are trying to stamp out punk movement. Because it´s a whole generation thinking about everything." (o Pistolsima)

S OBZIROM NA TO DA JE 2. VELJAČE 28. OBLJETNICA SID-OVE SMRTI OVO JE INTERWIEV S ROTTENOM O NJEMU (IMA I ISJEČAK SA SIDOM KADA GOVORI SAM O SEBI):
JOURNALIST: Asked about a Pistols reunion in the past you've said, "What are we gonna do, dig up Sid"? Do you think that might make a better spectacle?
JOHN: I thought about that, but Sid's ashes were blown all over the airport. We'd need a fucking hoover!

GOODBYE
Podjela
Ljude dijelim na OVCE, PSE I LJUDE! Ovce kao ovce, pognute glave, plasljive, mirne. PSI ih sisaju kako i kad pozele, drze ih u stadu, obmanjuju, ucjenjuju, iskoristavaju. Ukoliko se koja od OVACA osmjeli iz stada, tora uteci, PSI tad salju svoje namjenski obucene kurjake, nek uz opaku kaznu, na "sudbinski" odredjeno im mjesto, ih vrate.
PSI dakle sa ovcama lako. PSI, lukavi, (ne mudri), pohlepni, lazljivi, zavidni medjusobno, a i razjedinjeni. No, oni se udruzuju u paklenu urotu nadje li im se kao prepreka kakav COVJEK slobodna duha na putu Zla njihova, raskrinka li im sablasno necasne rabote. Tad svim sredstvima okome se COVJEKU, u njemu i oko njeg. sve mu sveto satrti. Ocit sam primjer takva im nastojanja. No ...
Mi smo normalni jer smo slobodni, a slobodni smo jer smo ludi ...
Idem vlakom, stranim gradom. Primitivci uoce li me "ispankerisano" odjevena, najogavnije psovke i prijetnje tortura svih oblika izlit ce iz svoje zatucanosti. Njih je deset bar, ja sam, il pak sa nekim ko nije vican borbi shock krika i skoka. U tom slucaju pocinejm predstavu ludila. Tresem se, grizem skute kaputa, proucavam desetak minuta nokte i dlanove, gledam "lastavica let", smjeskam se vragolijama macke koja misa u kut je stjerala. Moguce kazem "nemoj ga pojesti mala maco".
Debeli debili to prvo sa zescim cudom promatraju, potom se stanu smijati i kazu "pusti ga u picku materinu, lud je ovaj skroz". Drugi nadoda "a da je normalan nebi se tako obukao". I, dobro, ja budem to vrijeme lud, oni odu, ja ostanem citav i ziv. Poslije se smijem ja njima, oni meni. I dobro oboma. Dakle, u nekim situacijama nije zdravo biti normalan! ...
Nikad nitko nije u pravu, ili su pak svi, tad ide sloboda izbora!
... te jeseni 1981.g., pred sto cu OTICI od ognja oceva i majcina, prve ugledah pahulje u toj jeseni. Izadjem na dvoriste i kako se uvijek radovah prvome snijegu, podjem dlanom desne ruke svoje jednu krasotnu raskosnu milinu uloviti. I bi tako, al' zadugo ne potraja moje divljenje graciozbnosti kontura i simetrije, sto toplina moga dlana ucas otopi te savrsene kristale leda. I nisam imao spoznaje tad ove, nisam znao da trebam na tlo mrzlo pustiti po sudbi joj pasti, gdje ljepota njezina duze bi zivjela, moje ushicenje potrajalo jos!
To je ZLOCIN, a isto se sjetih ZLOCINA kad plavih krila malena leptira na cvjeticu djeteline roznom, granom od bagrema jesam napao, ubio. Samo sam jednom taj ZLOCIN UCINIO! Da, sada vec imam oproštaj Vremena!
Sve puno lljubi i dubi PUNK PETAR PAN Ivica Čuljak - Kečer II
Tu imate ostatak teksta

ŽELJEZNI PUNKER
koračam kroz zasićeni mrak
noćas me kostur htjede ubiti
sa sabljom, u crnoj plahti, iza leđa
šutnja, šutnja, ni riječ se ne izusti
danas, sutra i zauvijek
moju ruku hladnu drži
ja sam bez očiju i slijep
vodi me, željezni Punker
Majke suze otrov sadrže
po pruzi su rasuta sva crijeva
zašto su me proboli
ne mogu, a želim vidjeti
i noći, i dani, i sunce, i inje
kako se uz kokain osjećaš
sirena, netko je pregažen
vodi me, željezni Punker
vi, kojima oči nisu iskopane
odvedite me do žalne majke
isključite prokletu sirenu
ovo nije, nije priča iz bajke
ovo je dječak bez istine
kažnjen, jer nije molio
ovo je insert iz života
bože, zašto sam se rodio
moj hrabri, željezni Punkeru
ruku jače, jače mi stegni
kad padnem, sine digni me
odvest ću te do druge obale
i tamo neka me spale
na kraju, kad sve ispričam
crvima ne želim biti hrana
ni mrtav neću da se prodam.

Ivica Čuljak Kečer a.k.a. Satan Panonski (04.06.1960-27.01.1992)
I ja sam Petar Pan. Bohem i borac. Odbačeno, izgubljeno dijete koje uporno odbija odrasti. I dovoljna je samo jedna sretna misao da stignem u svoju Nigdjezemsku. Samo jedna sretna misao. Za bijeg.
Želiš li poći sa mnom?
Daleko od ove trule stvarnosti u koju smo bačeni protiv naše volje. Želiš li vidjeti raj? Ne onaj o kojemu pričaju licemjerni svećenici trujući nam mozgove. Govorim o jednom potpuno drugačijem mjestu. Samo našem. Ne možemo biti tamo vječno, ali možemo biti jako dugo. Naivna djeca neopterećena svim sranjima na ovom svijetu. Šareni pankeri u svom šarenom svijetu. Izolirani. Ismijani. Sretni.
Možeš li to podnijeti?
Jesi li dovoljno jak?

Take my hand
Were off to never never land.
I could be wrong.I could be right.
I could be wrong.
I could be wrong, I could be right,
I could be black, I could be white,
I could be right, I could be wrong,
I could be white, I could be black.
Your time has come, your second skin.
You climb so high and gain so low.
Walk through the valley.
The written word is a lie.
May the road rise with you.
I could be wrong.I could be right.
I could be wrong.I could be right.
I could be wrong, I could be right,
I could be black, I could be white,
I could be right, I could be wrong,
I could be black, I could be white.
May the road rise with you.
Anger is an energy.

Hladno je. Propuh. Moram zatvoriti prozor. Da se ne probudi… Da ne počne opet plakati... Ne mogu više to podnijeti. Dosta mi je svega. Što to čujem u kuhinji? Opet curi voda… Boli me glava. Tablete, tablete, neće me one uvijek izvući. Uostalom nemamo novaca za taj luksuz. Ovo je zadnja. Obećajem.
Kome?
Ipak, ne smijem se žaliti. Ova je zima dobra... Nije bilo puno snijega ni kiše. Zidovi su relativno suhi. Dobro je. Parkete ću promijeniti iduće zime. Do tada ću skupiti novaca. Ne može odrastati na ovakvom truležu. Ne. To ne smijem dopustiti nikako. Neću ništa jesti još tjedan dana. Ni on nije ništa jeo, samo leži cijeli dan u krevetu. Sigurno je opet popio previše... Dobro, bar ne prigovara… Što se mene tiče može tamo ostati vječno. Gdje li je nestala sva ona ljubav? Sva ona sreća? Što nam se dogodilo?
K vragu, kako me boli glava.
Mirna je. Bit će krasna dijevojka. Bit će ljupka i nježna, ali pametna i hrabra. Da, da… Ima tako nježnu kosu. Dijete moje malo. I godina u ovome smeću je previše. Za godinu dana imat ćeš sve. Obećajem ti. Za to vrijeme skupiti ćemo napokon sav novac za novi stan. Sve sam točno izračunala.
Zašto me tako boli?
Kasno je. Ugasiti ću svijeću, ne smijemo trošiti previše. A i da ne probudi malu. Eto tako… Još će biti za sedam večeri. Što to čujem? Plač? Probudila sam ju. Tiho, tiho. Sve je u redu, dijete moje. Tišina. Smiri se! Boli me glava! Smiri se! Prekini! Dosta!!! Dosta!!! Ušuti. Ušuti!!! Oprosti, nisam htjela... Oprosti mi. Oprosti… Tako. Tiho budi, mirna budi. Spavaj dijete. Dijetešce moje malo. Djetešce malo plavo. Spava. Ide i mama spavati. Da.
Odmoriti ćemo se.
Kako je teško prolaziti kućom u mraku. Da, tu je soba. Kvaka, gdje je kvaka? Aha… Još je uvijek tu. Nije se niti pomaknuo. Čudno. Obično bi se već u ovo vrijeme razbistrio… Još bolje! Hladan je. Možda je bolestan. Ne vidim ništa u mraku. Zagrlit ću ga, da ga zgrijem. Kao kad smo bili mladi. Da, kada smo biti sretni. Gdje li je nestala sva ona ljubav? Sva ona sreća? Što nam se dogodilo?
K vragu kako me boli glava. Neću mu ništa reći, da se ne brine. Bit će mi dobro… Kako sam gladna. Ne mogu se pomaknuti… Nemam snage. Tako sam iscrpljena. Ali moramo štediti. Biti će krasna djevojčica… prava lijepotica. Crna i vitka. Imat ćemo krasan dom. Sutra ću ga poslati da traži novi posao. Natjerat ću ga. Ako mu bude bolje… I ja ću raditi prekovremeno. Da, da. I za godinu dana živjeti ćemo kao ljudi! Mi i jesmo ljudi. Pa što ako smo drugačiji? Kakve to ima veze? Imamo razum k vragu, i srce. Morati će nas prihvatiti, jednom. Jednom ćemo svi biti jednaki. Imati će krasnu kuću.
Već mi je bolje! Evo sve je prošlo!
Samo ne smijem misliti o tome… Samo moram zaspati. To mi barem neće biti teško… Snovi, slatki snovi. Samo nam to ionako preostaje… Sada ćemo se svi dobro naspavati. Sutra je novi dan.
Kako je bilo u ratu sine?

U smrti smo svi jednaki.
Ponovno smo na peronu
Na zadnjoj stanici
Na rubu
Igramo se sa životom
Volimo rizik, zar ne?
Sigurnost je previše banalna
Previše predvidljiva
Volimo tu neizvjesnost
Zar ne?
U mraku
U tišini
Intrigira nam maštu
Možemo zamišljati
Stvorili smo svoj svijet
Onakav kakav smo željeli
Ne onakav kakav smo dobili
Kakav su nam dali
Oni
Oni su nas otjerali
Njima zahvaljujemo
Svoj dar
Svoju vještinu
Da materijaliziramo snove
Mi živimo
Ono što oni sanjaju
Bol je početak
Početak nečeg prekrasnog
I istovremeno užasavajućeg
Oni to ne mogu shvatiti
Jer vide
I čuju
Mi nemamo oči da vidimo
Mi nemamo uši da čujemo
Naše duše ostale su u zahodu
Onoga dana kada smo
Unijeli prvu dozu
Ponekad poželim vidjeti
Osjetiti sreću, ljubav, mir
Ali stepenice su previsoke
Nemam snage
Kao ni ti
Rekao si da odlaziš
Ali ja znam da ćeš se vratiti
Jer
Mi smo likovi iz podzemlja
Nikada nećemo vidjeti raj
Mi ne volimo svjetlost
Jer ju ne možemo vidjeti
Sjest ćeš pored mene
I zagrliti me
Zato što ti još samo ja preostajem
Samo si u mene siguran
U mene i smrt.
+ Rosemary +

Žalosno je to…
Osjećam se nakako čudno. Sretno. Nostalgično, ali istovremeno s veseljem gledam budućnost. I živim danas. I ne žalim gotovo ni za čim, ali niti ne očekujem ništa. I sretna sam, ovakva kakva jesam, s ovim što imam, što sam si sama stvorila. Nisam napravila puno pogrešaka kroz prošlu godinu, svega nekoliko, ali te su bile krupne i odbile su mi se natrag o glavu kao bumerang. Valjda mi je to trebalo da se opametim. Ali s druge strane, dogodile su mi se puno prekrasnih stvari. I ravnoteža je uspostavljena. Ponovno. Kao i uvijek. Upoznavanja i rastanci. Dobitc i gubitci. Sreća i tuga. Uspjesi i padovi. Oduševljenja i razočaranja. Ali ipak nije bilo kao i uvijek. Ipak je bilo drugačije. Lijepše. I sada stojim na početku. Početku nečeg prekrasnog (ili možda ipak ne... ali sada se tako osjećam). I ne mogu to opisati i to nije bitno. Bitno je da to osjećam. Na vrhu ovog nebodera, na hladnoći, spremna da se bacim.
Možda ipak možemo letjeti?

Sweet berries ready for two ghosts are no different than you.
Ghosts are now waiting for you.
Are you...
Dreaming! Dreaming the night! Dreaming all right!
Do we? Do we know, when we FLY?
When we, when we go
Do we DIE?

Pozdravljam sve ljude koje sam ove godine upoznala, srela, zapazila. Zahvaljujem svima onima koji su me razveseljavali, nasmijavali, pomagali, tješili me i hrabrili, ali isto tako zahvaljujem i svima onima koji su me ismijavali, ponižavali, povrijedili, izdali i razočarali. Jer bili ste mi potrebni i jedni i drugi. Hvala.
Rosemary